A self-help weapon to fight depressive thoughts

Of course, depression is a very frequent psychological disorder which can have a debilitating effect on your everyday life. However, there is some good news! It can be successfully treated with the help of clinical psychologists, psychiatrists, and psychotherapists. Moreover, you can help yourself by using various psychological techniques. One of them is related to mental restructuration. Are you ready for change?

Please, choose to work on changing your own pattern of thinking. Negative thoughts look just like these ones: ”I am a completely unsuccessful person”, ”I will never achieve something important to me”, ”I feel totally helpless”, ”I am not a self-confident person at all”, ”Nobody loves me as I am”, ”Nobody admires me”, ”Nobody understands me”, and so on, and so on…

Thus, you can work on reprogramming your brain. In other words, you can decrease your self-destructive mind activity. Let’s see how… First of all, there does not exist a person who is unsuccessful in the all domains of life. Furthermore, there is no such a person whose self-confidence equals to zero. Hence, you are successful whilst doing at least some things and you are a self-confident person whilst interacting with at least some people. In addition, there is always someone who loves us (sometimes we do not know it and have to find out who is that person or a group of people). Moreover, there are lots of individuals who are jealous of our behavior, clothing, personality traits, intelligence, etc. But they usually do not admit it (believe me or not, that is true!).

Therefore, your new (positive, healthy, and self-nourishing) thoughts can be as follows: ”I can make success if I put some effort in a situation”, ”I am a person who works on building my self-confidence and self-esteem”, ”I know that some people admire my skills, competencies, charisma, or how I look like in their eyes”, ”I cannot make all people love me. Instead, I can be happy because I know that my family and my friends have positive emotions toward me”, ”People similar to me can understand me. This insight is sufficient for me because I think in a realistic way”.

Thus, your thoughts should be optimistic, realistic, and self-explanatory (i.e. logical). We cannot expect of everybody to accept our personality traits, approve our behavior, love us, or understand our inner psychological states. And you can think of yourselves in positive terms. It is free of charge and is very beneficial for your mental health as well as for meeting your short- and long-term goals.

Depression mostly relies on negative thoughts and the best way to attack it is to start with making your patterns of thinking open to positive influences from inside (subconscious and conscious part of your personality) and from outside (social environment).

Selman Repišti,

January 27, 2018

PSIHOLOG NA IVICI KRIVIČNE ODGOVORNOSTI: IZAZOVI RADA SA SUICIDALNIM KLIJENTIMA

U okviru psihološke etike, suicidalni pojedinci su smješteni u širu kategoriju koja se naziva ”Po život opasni pacijenti”. U nju spadaju npr. i osobe sa HIV-om, zlostavljači djece i oni koji su opasni po druge. U suštini, ova kategorija obuhvata dva tipa osoba – one koje su opasne po druge i koje su opasne po same sebe (Knapp i VandeCreek, 2006).

U psihologiji se na samoubistvo gleda kao na skretanje pažnje društva na nas same, odnosno na neki problem za koji nemamo rješenje. Time apelujemo da nam neko drugi pomogne i da podršku (Lizardi, 2007, prema Worchel i Gearing, 2010). Psiholozi opisuju i tzv. polunamjerna samoubistva, koja obuhvataju široku lepezu samouništavajućih ponašanja. Uzmimo za primjer dijabetičara koji zanemaruje propisanu dijetu, ili alkoholičara koji ne traži pomoć, premda je svjestan da  mu je zdravlje ozbiljno narušeno. Dugoročno gledano, ovakvi oblici ponašanja mogu dovesti do smrti (Davison i Neale, 1999).

Po istraživanjima Knappa i Kellera (2004, prema Knapp i VandeCreek, 2006), 14% terapeuta za godinu dana svoga rada ima bar jednog klijenta koji je počinio suicid, a po drugom istraživanju (Pope i Tabachnick, 1993, prema Knapp i Vande Creek, 2006), 97% psihoterapeuta je u svojoj dosadašnjoj praksi imalo bar jednog klijenta koji je izvršio samoubistvo. Pored toga, Brown (1987, prema Koocher i Keith-Spiegel, 1998) izvještava da je 25-50% terapeuta imalo klijenta koji se u jednoj tački terapije ubio.

Međutim, Američka psihološka udruga daje malo smjernica pri postupanju sa suicidalnim klijentima (APA, 2002, prema Knapp i VandeCreek, 2006).  Ovdje je riječ o upravljanju rizikom (engl. risk management) i velikoj odgovornosti psihoterapeuta. Terapeuti moraju pažljivo procjenjivati i adekvatno odgovarati na stepen suicidalnog rizika svojih klijenata (pacijenata). Pope i Vasquez (1991, prema Koocher i Keith-Spiegel, 1998) navode dvadeset faktora koje moramo uzeti u obzir, a koji su povezani sa rizikom za suicid: verbalno iznošenje namjera o tom činu, razrađen plan akcije, prethodni pokušaji suicida, indirektni znaci (kao: poklanjanje ili bacanje vrijednih stvari), depresija, osjećaj beznadežnosti, upotreba alkohola, postojanje određenog kliničkog sindroma, muški pol, dob iznad 65 godina, etnicitet (npr. Kavkažani imaju najveću stopu suicida), pripadanje protestantskim organizacijama i udruženjima, život u samoći, postojanje određenog gubitka, nezaposlenost, loše zdravlje, impulzivnost, rigidno (”kruto”) razmišljanje, okolinske stresne okolnosti i nedavne hospitalizacije.

Koocher i Keith-Spiegel (1998) opisuju model od pet koraka u etičnom i profesionalnom postupanju psihoterapeuta prema suicidalnim klijentima. Koraci su:

  • identifikacija i proučavanje problema (uzeti u obzir 20 navedenih rizikofaktora, te pokušati zaštititi pacijenta, uz njegov dobrovoljni pristanak);
  • predložiti alternativna rješenja, odnosno pristupe problemu suicida u datom slučaju (ambulantno liječenje, medikamentozna terapija, hospitalizacija; definisanje kratkoročnog cilja: osigurati bezbjednost klijenta i dugoročnog cilja: tretiranje njegovog mentalnog poremećaja);
  • evaluacija (uzeti u obzir i želje pacijenta vezane za korak broj dva; ako je pacijent označen kao vrlo suicidalan, treba ga hospitalizovati);
  • izvođenje onoga što je određeno u koracima 2) i 3) (pažljivo motrenje pacijentovog ponašanja, te nadgledano provođenje propisanog tretmana) i
  • praćenje u vidu stalnih procjena (cijelo vrijeme se procjenjuje stepen suicidalnosti i evaluira svaka provedena intervencija od strane kriznog tima, kome pripada i sam  psihoterapeut).

Neki psihoterapeuti sa klijetima potpisuju tzv. sigurnosne ugovore (engl. safety agreements), u kojima se pacijent obavezuje da neće izvršiti suicid, te da će pri svakoj namjeri u tom smjeru obavijestiti svog psihoterapeuta ili psihijatra. Ugovor se pravi u tri primjerka (jedan zadržava terapeut, drugi klijent nosi uza se, a treći ostavlja u prostoru u kojem najčešće boravi-i to u smislu podsjetnika da ne počini samoubistvo). Međutim, 41% psihijatara koji su sa svojim pacijentima potpisali ovakvu vrstu ugovora, izvještavaju da su njihovi klijenti ipak počinili suicid (Koocher i Keith-Spiegel, 1998). U etičkom smislu, ovi ugovori ne trebaju biti ”legalni izgovor” psihoterapeuta koji bi ga na sudu oslobodio krivične odgovornosti.

Ukoliko je psihoterapeut bio nemaran u procjeni, te nedosljedan u nadgledanju i pružanju podrške klijentu koji je pristao na tretman, postoji velika mogućnost da bude krivično gonjen.

Ono što reflektira moralni odnos terapeuta prema suicidalnom klijentu je stalna briga za klijentovu dobrobit, u smislu ispravne procjene suicidalnog rizika, te adekvatnog i fleksibilnog programa intervencije i tretmana koji se namjerava provesti.

Literatura

  1. Davison, G. C. & Neale, J. M. (1999). Psihologija abnormalnog doživljavanja i ponašanja (6. izdanje). Jastrebarsko: Naklada Slap.
  2. Knapp, S. J. & VandeCreek. L. D. (2006). Practical Ethics for Psychologists: A Positive Approach. Washington: APA.
  3. Koocher, G. P. & Keith-Spiegel, P. (1998). Ethics in Psychology: Professional Standards and Cases. New York/Oxford: Oxford University Press.
  4. Worchel, D. & Gearing, R. (2010). Suicide Assessment and Treatment. New York: Springer Publishing Company.

Selman Repišti,

28. 7. 2017.

DEPRESIJA: JOŠ NEKI NAČINI SAMOPOMOĆI

Danas je nedjelja, a znamo da ovaj dan u sedmici može itekako predstavljati problem za osobe sklone depresiji. Nedjeljom je sve nekako usporeno, previše mirno, monotono i dosadno. Ako tome pridodamo oblačno vrijeme, dobijamo pravi pakao … Osobe koje imaju problema s depresijom će razumjeti o čemu je riječ…

Međutim, ima lijeka! Kao što smo jučer obećali, opet pišemo o depresiji, dajući vam sljedećih osam informativnih i (vjerujemo) efektivnih savjeta:

PRVI SAVJET Ljudi skloni depresiji trebaju isplanirati svoj dan, tako da nemaju vremena prepustiti se negativnim i samoporažavajućim mislima. U slučaju nedjelje, to je poželjno uraditi u subotu navečer ili u nedjelju, odmah po ustajanju. Međutim, ako to niste učinili –  dok čitate ovaj tekst, možete se odmah baciti na planiranje dana (npr. procijenite vrijeme potrebno za kupovinu, spremanje ručka, čitanje, poslove u kući, druženje i slično). Nakon toga, pridržavajte se ovog rasporeda!

DRUGI SAVJET Pokušajte učiniti, pročitati, pogledati, osmisliti nešto novo. Depresija je povezana s monotonijom, a bavljenje novim stvarima smanjuju nivo depresivnosti. Dakle, probajte neko novo jelo, napravite razmještaj u svom domu, pogledajte neki novi film, promijenite nešto u svom izgledu, javite se osobi kojoj se inače ne javljate, posjetite neki dio grada koji inače ne posjećujete…

TREĆI SAVJET Unesite ”pozitivan emocionalni ton” u svoj život (ili u današnji dan). Poslušajte veselu pjesmu, pogledajte neku komediju, uspostavite kontakt s osobom koja će vas iskreno nasmijati, obucite odjeću svjetlijih boja…

ČETVRTI SAVJET Poradite na svojoj ishrani. Unosite što više hrane koja je prirodnog/organskog porijekla, sa što manje vještačkih dodataka. Nabavite hranu bogatu omega-3 masnim kiselinama, vitaminima B-kompleksa, C-vitaminom, cinkom i slično. Istraživanja pokazuju da ishrana igra važnu ulogu u borbi sa depresijom. Dakle, hranite se zdravo!

PETI SAVJET Potrudite se da što više vremena provodite s drugima (ali ne s onima čije će priče biti u pesimističnom tonu). Identificirajte se sa grupama kojima pripadate (npr. grupama sličnih interesovanja i hobija) i pokušajte se osjećati njihovim neizostavnim dijelom. Grupni identitet jako je bitan, kao i grupno/kolektivno samopoštovanje. To vas ojačava jer na taj način postajete svjesni da niste sami i da imate podršku velikog broja svojih istomišljenika.

ŠESTI SAVJET Nemojte naglo ustajati iz kreveta, niti kasno odlaziti na spavanje. Pokušajte da priviknete svoj organizam na prirodan ciklus budnosti i spavanja, tj. potrudite se ustajati i odlaziti na spavanje u određeno vrijeme, koje je svakog dana otprilike isto.

SEDMI SAVJET Uradite nešto za sebe. Nagradite se, pohvalite, čestitajte sebi na ustrajnosti tokom borbe sa depresijom! Nemojte čekati da vas drugi ljudi potiču, ohrabruju, podržavaju. Prvo podržite sami sebe! Vjerujte u sebe! Mi znamo da ste jaki, samo se trebate povezati sa svojom unutrašnjom snagom i prihvatiti sebe kao nekoga ko je sposoban, izdržljiv i hrabar!

OSMI SAVJET Potrudite se da što manje vremena provodite uz TV, laptop, mobilni telefon. To pretjerano aktivira vaš mozak, ili ga ”umrtvi”. U svakom slučaju, djeluje nepovoljno po vas, jer je riječ o nečemu što nije prirodno (vještačka svjetlost koja dopire do vas, neudoban položaj tijela dok se naginjete nad laptopom i slično). Naravno, rekli smo vam da pogledate neku komediju ili uspostavite kontakt s nekim prijateljem (npr. preko društvenih mreža). Ako su ove aktivnosti u službi vaše borbe protiv depresije, onda je to u redu. Međutim, ove tehnologije također koristimo neracionalno i neproduktivno, te od vas tražimo da smanjite ovo ”neracionalno provedeno vrijeme” na njima ili ispred njih.

Dragi ”depresivci”, ovi savjeti se malo ”odužiše”, ali sve to u službi vašeg zadovoljstva, osmišljavanja današnjeg (i svih drugih) dana… Stoga, želimo vam uspješnu nedjelju i predstojeću sedmicu.

Vaš tim

Pozitivne psihologije

Treći dio intervjua s Lunom iz Londona: O DEPRESIJI I STRAHU

Dragi naši čitaoci,

Objavljen je i posljednji dio intervjua jednog od naših članova sa gđom Lunom iz Londona, koja inspirira i podržava mnoge, a čiji su video-zapisi pomogli ljudima da zavole sebe, svoj život i da se hrabro nastave boriti protiv problema sa kojima se susreću.

Za ovaj video-zapis, molimo da pogledate sljedeći link:

https://www.youtube.com/watch?v=JRRqcm5jeGc&list=PLNimlJe4gQqhU2vw1IPV9vklmbHRPEBEz&index=3

U istoj play-listi se nalaze prva dva dijela intervja. Podijelite ih s onima koje bi ove teme zanimale.

Hvala Vam i želimo Vam uspješan dan,

Vaš tim Pozitivne psihologije

Luna o našim emocionalnim blokadama i depresiji i najava novih video-zapisa

Dragi naši čitaoci,

Preporučujemo dva video-snimka, čija je autorka gđa Luna iz Londona. Riječ je o dvije važne teme iz popularne/pozitivne psihologije – kako se osloboditi blokada koje sebi stvaramo i fiksirani smo na njih, te suočavanje sa depresijom. Linkovi su u nastavku.

Oslobodite se starih blokada (kakve su vam misli, takav vam je život): 

https://www.youtube.com/watch?v=gQEUg2nQc1o&list=PLAWP7fC5WhPlB_GPocBLySNh0nc78__8S&index=3

O depresiji: 

https://www.youtube.com/watch?v=OkC2r6xLHyg&list=PLAWP7fC5WhPkIjIlXcrcS1UlpO4Q2Zecq&index=1

Takođe, uskoro će biti objavljena tri clipa o našem razgovoru sa Lunom, gdje su obrađene sljedeće teme: smisao života, zadovoljstvo životom, nezaposlenost i alternativni načini zarade, samopoštovanje, samopouzdanje, samosažaljenje, samosaosjećanje, depresivnost i kako sebi pomoći, anksioznost kao stanje ili problem povezan sa depresivnim mislima, uloga roditelja u podršci djetetu tokom njegovog školovanja i u slučaju njegove nezaposlenosti po okončanju edukacijskog procesa, odnos naše kulture prema homoseksualizmu…

Popularna psihologija: savjeti naše Lune iz Londona

Dragi naši čitaoci,

Želimo sa vama da podijelimo link putem koga možete čuti jako zanimljive savjete iz popularne i pozitivne psihologije. Riječ je o našoj prijateljici Luni koja živi u Londonu i za koju možemo reći da je svojim radom i trudom postigla veliki uspjeh u životu i to želi podijeliti sa svim ljudima. Link za nekoliko njenih poučnih klipova možete vidjeti ovdje:

https://www.youtube.com/watch?v=rsBjAgA8ilM&list=PLNimlJe4gQqja016rNXPYqq9zcLneNgJu&index=2

PSIHOLOG VAS SAVJETUJE: O STRESU NA POSLU

Sve ono što kod nas izaziva stres naziva se stresor. Stresori mogu različito djelovati na različite ljude: nekoga čine depresivnim, nekoga tjeskobnim, a nekim ljudima su to prilike da situaciju preokrenu u svoju korist (u ovom slučaju, stresna iskustva ojačavaju njihov psihološki imunitet).

Četiri su grupe reakcija na stres:

  1. tjelesne (ubrzan/nepravilan rad srca, ubrzano disanje, mišićna napetost, osjećaj mučnine, pritisak u grudima, glavobolje…);
  2. emocionalne (pad ili promjene raspoloženja, osjećaj neadekvatnosti ili bespomoćnosti…);
  3. mentalne (misaona konfuzija, problemi s pamćenjem i koncentracijom …) i
  4. ponašajne (gubitak kontrole nad vlastitim ponašanjem, povlačenje u sebe, pad inicijativnosti…)

Postoji i nešto što ste sigurno čuli, a zove se profesionalno sagorijevanje (ili burnout sindrom). Njegovi simptomi su:

  1. emocionalna iscrpljenost (opšti nedostatak energije i elana za obavljanje radnih zadataka);
  2. depersonalizacija (potreba i osjećaj da ste se nekako ”udaljili”, odnosno distancirali od svojih radnih zadataka, te profesionalne uloge i identiteta) i
  3. osjećaj smanjenog ličnog postignuća (osoba s ovim sindromom doživljava sebe kao nedovoljno sposobnu i nedovoljno efikasnu u obavljanju svakodnevnih radnih zadataka).

Teme koje su vezane za poslovnu psihologiju (motivacija zaposlenika, pozitivni mentalni stav, postavljanje ciljeva, saradnja i partnerstvo, selekcija zaposlenika, evaluacija učinkovitosti radnika i slično), kao i ovaj odlomak o stresu, mogu se naći u mojoj knjizi:

Selman Repišti: ”Lov na poslovni uspjeh: praktični priručnik” (izdata 2013. godine)

ČETVRTI SAVJET ZA SRETAN ŽIVOT

Budite svjesni da razina (nivo) sreće varira!

Ne postoji čovjek koji je sretan svakog trenutka, svake sekunde, svakog dana. Ali, možemo biti značajno više sretni i raspoloženi nego što smo tužni i neraspoloženi. Trebamo težiti ka tome da tas sreće vage našeg života pretegne nad tasom tuge. Uostalom, variraju i sve ostale naše osobine i svojstva: težina, dnevna potrošnja novca, vrijeme koje provedemo u kući ili vani, broj ljudi sa kojima kontaktiramo, vrijeme koje provedemo na Internetu i slično. Zašto onda i sreća ne bi varirala? Životni put i osjećanja koja ga prate nisu konstanta. ”Ravna crta” je odlika smrti, nečega što je gotovo, završeno i nepovratno izgubljeno. Samim tim što primjećujete da se razina vaše sreće (npr. iz dana i dan) mijenja, to svjedoči u prilog vašoj vitalnosti, odnosno životnosti.

Dakle, naš cilj je da što više budemo radosni, te zadovoljni sobom i životom. Nesreću donekle možemo prevenirati (preduhitriti i pretvoriti je u radost). Zato, budite otvoreni za pozitivna iskustva! Nemojte se povući! Povećavajte sebi šanse da budete sretni. Nemojte se unaprijed povlačiti u sebe. Prizovite sreću, otvorite joj vrata svoga života! Kada vam  pokuca na vrata, prepoznajte je i znajte da je došla baš vama. Ponavljam, vi zaslužujete biti sretni!

Kada se pojave trenuci rezignacije, nezadovoljstva, te zasićenosti životom, nemojte im se prepuštati. Oni su, prije ili kasnije, morali biti sastavni dio vaše svakodnevice. Ali, vaš je izbor da im ne podlegnete, već da podignete glavu, pogledate prema budućnosti i kažete sebi koliko ste jaki, sposobni i perspektivni. Time ćete amplitude tuge i anksioznosti učiniti manjima, a u isto vrijeme povećati vjerojatnost za doživljavanje novog ciklusa sreće. Sreće, koja je mnogo trajnija, intenzivnija i više ispunjavajuća nego ona prethodna, koju ste nedavno doživjeli.

Dakle, težite trajnijim vidovima sreće, nalaženjem unutarnjeg kompasa, čija će igla voditi vaš život u odgovarajućem smjeru.

TREĆI SAVJET ZA SRETAN ŽIVOT

Negativna iskustva pretvorite u pozitivna!

Mislite da je nemoguće? Obradovat ću vas i reći vam da se varate. Svaki loš doživljaj ili iskustvo iz prošlosti sadrži bar zrnce nečega što na vas može djelovati obećavajuće, pozitivno i/ili inspirativno. Rješavajući neku nimalo zavidnu situaciju u prošlosti, stekli ste određene vještine kojima ćete veoma lako riješiti slične situacije u budućnosti. Negativna iskustva mogu ojačati vaše kapacitete za suočavanje sa narednim stresnim iskustvima. Neka od njih vam mogu biti pouka za sljedeća. Na ovaj način stičete životnu mudrost, koju vam niko ne može oduzeti. Ona je vaša i pomaže vam da što bolje odreagirate na situacije koje slijede. Isto tako, budite svjesni da ste prevazišli svoja negativna iskustva. Usprkos njima, vi ste još živi! Ona vam nisu mogla ništa! Sada ste ovdje, čitate ovaj tekst, imate planove za budućnost, želite biti i ostati jaka ličnost. Na tome vam čestitam! Eto vidite, niste ni svjesni da ste već nešto uradili na svom putu ka zadovoljstvu životom. Samim tim što živite, vi imate i priliku da unaprijedite svoj život. Nemojte si je uskratiti, kad vam se tako očigledno pruža.

OD DEPRESIJE I TJESKOBE DO ZADOVOLJSTVA ŽIVOTOM: PRAKTIČNE VJEŽBE

  1. Reprogramirajte svoje misli!

Način mišljenja je nešto što se stiče i na šta je čovjek naviknut, te je shvata ”zdravo za gotovo”. Riječ je o obrascima koji diktiraju vaše ponašanje, osjećanja, potrebe i namjere. Svaka negativna misao djeluje poput širenja epidemije – s vremenom ”zarazi” i druge misli. Međutim, ako je zamijenite pozitivnom, onda je po srijedi isti mehanizam djelovanja, samo što on ovdje vrši utjecaj u suprotnom smjeru. Dakle, jedna dovoljno jaka pozitivna (afirmativna) misao može poništiti nekoliko negativnih (samoporažavajućih i samoopterećujućih) misli.

Prvo što od vas tražim da uradite jeste da napišete pet negativnih misli koje vas opterećuju. Da vam olakšam posao, reći ću vam da su one obojene: kritikama i samokritikama, nezadovoljstvom, narušenim samopouzdanjem, besperspektivnošću, osjećajem nevoljenosti, te osjećajima nesposobnosti ili uskraćenosti. Evo vam i primjera: ”Ja sam glup/a”, ”Nikada sebi neću pomoći”, ”Niko me ne voli”, ”Ružan/a sam”, ”Baš sam nesposoban/a”… Nakon što ste ih stavili na papir, sada imate njihov pregled i možete preći na drugi korak. Pored svake negativne misli koju ste kod sebe ”ulovili”, napišite po jednu pozitivnu misao. Opet ću vam olakšati. Pozitivne misli ili afirmacije se trebaju odnositi na: pozitivna osjećanja prema samom sebi, visoko samopouzdanje, očekivanje radosti i emocionalne ispunjenosti, pozitivan odnos prema budućnosti, te na osjećaj da vas drugi prihvataju i cijene. Slijede primjeri: ”Ja sam inteligentna osoba”, ”Imam hrabrosti suočiti se sa svojim problemima” (ili ”U meni leži snaga koja mi pomaže da ustrajem”), ”Uvijek ima neko ko me voli i želi u svom društvu”, ”Zgodna sam i poželjna osoba”, ”Smatram se sposobnim/om za razne stvari”…  Jedno pravilo: svaka pozitivna misao bi trebala sadržati samo riječi afirmacije. Dakle, loše definirana pozitivna misao je: ”Nisam ružna niti glupa” (jer sadrži negaciju i dvije riječi koje nose negativne konotacije ”ružna” i ”glupa”). Dobro definirana pozitivna misao je: ”Lijepo izgledam, a uz to sam pametna”.

Treći korak je prepisati listu pozitivnih misli na poseban papir i pokušati je naučiti napamet. Za početak, treba je nositi uza se, te je što češće čitati. Kada pozitivne misli znate napamet, lista vam više neće trebati, a ponavljanjem ovih misli ćete reprogramirati svoje misaone sheme. Iznenadit ćete se kada ćete odjednom, usljed nekog povoda (situacije, događaja, spoznaje) spontano pomisliti nešto pozitivno. To će biti znak da ste zaista ”resetovali” svoj ”mentalni računar”, koji sada radi u vašu korist.

 

  1. Transformirajte osjećanja strijepnje u stanje opuštenosti!

Anksioznost, tj. tjeskobno iščekivanje nekog negativnog ishoda (najčešće kada on nije prijeteće prirode) stanje je koje muči veliki dio naše populacije. Ovo nije samo stanje, već produženo negativno raspoloženje koje odvraća organizam od normalnog funkcioniranja.

Ali, glavu gore! Imam recept za vas! Logično je da stanje unutarnje pobuđenosti i strepnje nije spojivo sa unutarnjim mirom i relaksiranošću. Ova dva stanja se međusobno isključuju. Kako ćete sebi pomoći? Lezite ili sjednite na neko mirno mjesto. Pokušajte se opustiti uz tihu muziku ili govoreći sebi nešto poput: ”Ja sam miran… sve više i više se opuštam… moje noge su opuštene… moj trup je opušten… moje ruke su opuštene… moja glava je lagana i opuštena… mojim tijelom se širi mir… sve je u ravnoteži… zato se osjećam dobro…” U isto vrijeme, pokušajte disati što laganije, u ujednačenom ritmu. Nagli udisaji i izdisaji su znak tenzije i u početku ćete primijetiti da vam oni smetaju. Ali, ne brinite. Kako vrijeme bude odmicalo, oni će se prorijediti, a vaše disanje postat će usklađenije i harmoničnije.

Drugi korak je ”prizivanje” određenih misli i slika koje vam stvaraju tjeskobu i neprijatnost. U početku, zamislite one situacije koje vam toliko ne smetaju, ali vam ipak nisu baš prijatne. Kasnije postepeno prelazite na sve ”ozbiljnije” situacije, odnosno one koje vam zadaju više problema. Ključna stvar je disanje. U trenucima zamišljanja ovakvih scena, trebate se potruditi da vaše disanje i opuštenost tijela ostanu što mirniji i stabilniji. Tako opuštenost ne ostavlja mjesta za anksioznost/tenziju koju biste prije osjećali pri samoj pomisli na neprijatne situacije. Naravno, nećete odmah moći ”istjerati” strepnju i tjeskobu, ali kako budete provodili sve više vremena u ovim vježbama, tako ćete biti otporniji na stres i anksioznost. Eto vam trećeg koraka – ponavljanje ove vježbe, dok je četvrti korak suočavanje sa realnim situacijama koje vas čine anksioznim. Prilikom direktnog suočavanja (dakle, u stvarnom životu, ne više u mislima), trebate opet nastojati da sačuvate svoj unutrašnji mir, kao i prihvatljivi tempo disanja. To što ste u početku jednostavno zamišljali ove situacije i scene, pripremilo vas je za aktivno, realno suočavanje sa svojim problemima i ojačalo vaše mehanizme za odbranu od stresa.

  1. Potucite depresiju kad god i gdje god stignete, sa svim sredstvima koja su vam na raspolaganju!

Depresija zna biti nevjerojatno iscrpljujući poremećaj. Nemate energije, dosadno vam je, ne volite sebe, osjećate se beznadežno, sve vam je nekako bezbojno i bezukusno, ne radujete se više starim aktivnostima, gubite apetit (ili neobuzdano jedete), ne možete spavati (ili prespavate velik dio dana), gubite na težini (ili se prekomjerno gojite)… U svakom slučaju, vaše ponašanje, navike i emocije su ekstremne i ne znate kako da sebi pomognete. Ako su ovi simptomi jako izraženi, molim vas da se obratite psihologu, psihoterapeutu ili psihijatru, za svoje dobro. Oni će znati kako da vam stručno i odgovorno pomognu da ponovno zavolite život. Ako ste skloni depresiji, a ove simptome doživljavate povremeno i u manjoj mjeri, onda opet imam recept za vas. Naravno, i oni koji trebaju ići psihologu mogu paralelno sa stručnom pomoći unaprijediti svoje raspoloženje i smanjiti intenzitet i trajanje ovakvih stanja i simptoma. Evo kako ćete sebi pomoći.

Povećajte svoju energiju! Može vam se činiti da nemate dovoljno energije započeti neku aktivnost. Ali, ja samo tražim da počnete prakticirati neki vid gimnastike, brzog hodanja ili se baviti kućanskim poslovima po vlastitom izboru. E, sada nastupa iznenađenje! Jeste li spremni? Bavljenje nekom aktivnošću, po vlastitom izboru, povećava nivo vaše energije. Očekivali ste da vas iscrpi? Neće, jer tijelu šaljete signal da obnovi svoje zalihe energije i ono vam uzvraća (mehanizmom povratne sprege, ”kaže vam”: ”Trebam se aktivirati, sada ću angažirati svoje fiziološke kapacitete i sisteme da udovoljim vašem zahtjevu”). Tijelo posjeduje unutrašnju (inherentnu) mudrost i spremnost da se povinuje našim željama i očekivanjima. Ono je u službi nas, a mi smo ti koji imamo ulogu naredbodavca, odnosno neke vrste nadređenog ili šefa. Odabranu aktivnost trebate prakticirati redovno (npr. jednom dnevno po pola sata), jer će to izbalansirati nivo vaših hormona i neurotransmitera (”prijenosnika u mozgu”, zaduženih za kvalitetu i trajanje vašeg raspoloženja). Time će vaša fiziologija početi raditi za vas i vaše dobro raspoloženje. Kasnije, kada steknete naviku vezanu za odabranu aktivnost, vaš organizam će spontano pokazati potrebu za njenim upražnjavanjem. Rezultat? Postat ćete mirniji, kao i zadovoljniji samim sobom, svijetom i životom.

Druga tehnika (ili izbor) je druženje, odnosno boravak u grupi ljudi koji su vam bitni i kojima ste vi važni kao prijatelj (ili član porodice, kolega i slično). Samoća potkrepljuje depresiju, dok boravak ili rad na istom poslu (ili u istoj aktivnosti: sportu, društvenim igrama…) s drugima smanjuje osjećanja kao što su tuga, neraspoloženje, beznadežnost ili neugodnost. Istraživanja dosljedno pokazuju da su ekstraverti (komunikativne, druželjubive, dinamične i otvorene osobe) veći optimisti, zadovoljnije životom, boljeg mentalnog zdravlja i emocionalne stabilnosti. S druge strane su introverti (tihe, povučene i nedruštvene osobe), koji ne pokazuju toliko zadovoljstvo životom i samim sobom. Ali, dobra vijest je da naša odluka da duže vremena boravimo s drugim ljudima i traženje njihove podrške mogu povećati našu razinu optimizma, poboljšati sliku o sebi i učiniti nas sretnijima. Dakle, nije toliko važno koji ste tip ili profil ličnosti, važno je da razumijete koje aktivnosti i odluke vam mogu unaprijediti život i raspoloženje. Od vas jedino tražim da se odlučite na ovo, da odaberete tražiti socijalnu podršku i provodite što više vremena s drugima.

Treća tehnika odnosi se na nagrađivanje. Nakon što ste uspjeli izaći vani, družiti se i/ili završili određenu fizičku aktivnost, čestitajte sebi! Nagradite se omiljenim jelom, zanimljivim filmom, masažom, mirisnom kupkom i slično. Zapamtite, nagrada treba biti nešto što vi vrednujete kao ugodno, zanimljivo i/ili poželjno. Svako od vas treba osmisliti svoj sistem nagrađivanja.

Četvrta tehnika je pravljenje dnevnog plana. Svako veče se posvetite organiziranju sljedećeg dana. Ako ste tijekom dana nečim zauzeti, vrijeme će vam proći brže, a zaboravit ćete i na depresiju. Dakle, neće vam biti dosadno niti ćete osjećati da dan traje duže nego što zdravorazumski očekujemo. Svaki sat možete se posvetiti nekoj zanimljivoj aktivnosti, koja vas čini sretno angažiranima. Ponavljam, od vas tražim samo da počnete s takvom aktivnošću.

Na kraju, svi vi koji se osjećate depresivno, kombinujte metodu uspostavljanja obrasca pozitivnog mišljenja sa četiri opisane tehnike. Studije u ovoj oblasti pokazuju da je zajedničko djelovanje raznih tehnika samopomoći povezano sa bržim oporavkom od tjeskobnih i depresivnih stanja, te boljim i trajnijim rezultatima (tj. većim unapređenjem mentalnog zdravlja i njegovim uspješnijim održavanjem, odnosno ”njegovanjem”).

Nadam se da sam vam (bar donekle) pomogao svojim stručnim znanjima i iskustvom. I, zapamtite, osnovni principi pozitivne psihologije i savjeti koje nam nudi ostaju samo nebrojeno puta ispričana i prepričana priča koji možete čitati i o kojoj možete čuti svaki dan. Ova ”priča” postaje dosadna, zamorna i počinje pomalo odbijati.

Međutim, ukoliko recepte pozitivne psihologije odaberete sprovoditi u djelo, mijenjajući odnos prema sebi i životu, možete vidjeti da ova oblast ima veliki potencijal za pozitivnu transformaciju svakoga od nas. Zato, nek vaš angažman ne ostane samo na čitanju ova tri teksta. Očekujem da krenete u akciju, da se zainteresirate za svoj život i ostvarite sve svoje mogućnosti i prilike koje vam se pružaju. Ono što vam garantiram i bezuvjetno pružam je moja svesrdna podrška. Dakle, zavolite sebe i inspirirajte druge! Potom uživajte u plodovima svojih odluka i aktivnosti. U tome vam želim svu sreću ovoga svijeta! Ponavljam, nemojte smetnuti s uma da uživate moju punu podršku.