Category: popularna psihologija

A self-help weapon to fight depressive thoughts

Of course, depression is a very frequent psychological disorder which can have a debilitating effect on your everyday life. However, there is some good news! It can be successfully treated with the help of clinical psychologists, psychiatrists, and psychotherapists. Moreover, you can help yourself by using various psychological techniques. One of them is related to mental restructuration. Are you ready for change?

Please, choose to work on changing your own pattern of thinking. Negative thoughts look just like these ones: ”I am a completely unsuccessful person”, ”I will never achieve something important to me”, ”I feel totally helpless”, ”I am not a self-confident person at all”, ”Nobody loves me as I am”, ”Nobody admires me”, ”Nobody understands me”, and so on, and so on…

Thus, you can work on reprogramming your brain. In other words, you can decrease your self-destructive mind activity. Let’s see how… First of all, there does not exist a person who is unsuccessful in the all domains of life. Furthermore, there is no such a person whose self-confidence equals to zero. Hence, you are successful whilst doing at least some things and you are a self-confident person whilst interacting with at least some people. In addition, there is always someone who loves us (sometimes we do not know it and have to find out who is that person or a group of people). Moreover, there are lots of individuals who are jealous of our behavior, clothing, personality traits, intelligence, etc. But they usually do not admit it (believe me or not, that is true!).

Therefore, your new (positive, healthy, and self-nourishing) thoughts can be as follows: ”I can make success if I put some effort in a situation”, ”I am a person who works on building my self-confidence and self-esteem”, ”I know that some people admire my skills, competencies, charisma, or how I look like in their eyes”, ”I cannot make all people love me. Instead, I can be happy because I know that my family and my friends have positive emotions toward me”, ”People similar to me can understand me. This insight is sufficient for me because I think in a realistic way”.

Thus, your thoughts should be optimistic, realistic, and self-explanatory (i.e. logical). We cannot expect of everybody to accept our personality traits, approve our behavior, love us, or understand our inner psychological states. And you can think of yourselves in positive terms. It is free of charge and is very beneficial for your mental health as well as for meeting your short- and long-term goals.

Depression mostly relies on negative thoughts and the best way to attack it is to start with making your patterns of thinking open to positive influences from inside (subconscious and conscious part of your personality) and from outside (social environment).

Selman Repišti,

January 27, 2018

POUČNI KLIPOVI: KAKO DA POSTANETE SAMOPOUZDANA OSOBA I KONAČNO ZAVOLITE SEBE?

Rockfeller, medicinska sestra, ček sa enormnom sumom i samopouzdanje:

https://www.youtube.com/watch?v=Nfaz0TNZr-o

Inteligencija, očekivanja, kritike i prevazilaženje niskog mišljenja o sebi:

https://www.youtube.com/watch?v=164Vt6hQx18

Navike, uspjeh, komunikacija, pasivni ljudi, lični rast, fokusiranje na onome što možemo promijeniti:

Uživajte!

S. R.

 

Nekoliko citata o ličnosti iz pera poznatih književnika

‘Nije svako u prilici postati ličnost. Većina naprosto postane tipična, nikada ne iskusivši tegoban proces postajanja individuom (…) Ličnost je produkt sudara između dvije suprotstavljene sile – nagona za kreiranje života na sebi svojstven način i nastojanja naše okoline da nas primora na konformizam.”

Hermann Hesse (1877-1962): Duh vremena: Izabrana pisma

”Prvo treba da doživiš poraz i da dočekaš da ti se ponište proturječna gledišta. Potrebno je da nestaneš kao ljudsko biće da bi se iznova rodio kao ličnost. Treba da se pougljiš i okameniš, kako bi se izdigao, počevši od najsitnijeg nazivnika u sebi.”
Henry Miller (1891 – 1980): Jarčeva obratnica

”Pojedinac žali i za najgorim navikama koje je izgubio. Možda u ovom slučaju i najviše žali. Ta, ove navike su prosto suštinski dio ličnosti.”

Oscar Wilde (1854-1900): Slika Doriana Graya

Dakle, niko ne može živjeti umjesto Vas. Niko Vas ne može promijeniti, osim samih sebe. Morate proći kroz patnju, stres i ostale nedaće, da biste znali cijeniti istinsku sreću. U toku ovog ”podviga”, imate pravo na pogreške, isto kao što imate pravo i da ih ispravite.

Srdačno,

Selman Repišti & Ilda Imamović

 

 

 

Šta je psihološka regeneracija?

Psihološka regeneracija (u daljem tekstu PR) ili samoobnova (SO) odnosila bi se na sve ono što preduzimamo kako bismo uspjeli da očuvamo, njegujemo i obnovimo svoj psihološki potencijal. Prije svega, PR podrazumijeva sposobnost da pomognemo sebi u situacijama (i nakon njih) kada nam je narušeno samopoštovanje, te kada određeni unutrašnji ili vanjski faktori prijete da naruše naš duševni mir, mentalno zdravlje i emocionalnu stabilnost.

PR je proces koji može započeti i prije neke nemile i neprijatne okolnosti. U tom slučaju, ogleda se u anticipiranju (pretpostavljanju i predviđanju) mogućih ishoda pomenutih okolnosti – procjenu eventualne psihološke štete ili opasnosti, te analiziranje svih mehanizama koji su nam na raspolaganju da je preveniramo, prihvatimo i nosimo se s njom. Dakle, PR može biti svjestan proces, kada ”hladne glave” procjenjujemo omjer gubitaka i dobitaka, odnosno potencijal naših strategija prevladavanja stresa u datim okolnostima i nakon njih. SO se, stoga, tiče naše volje i unutrašnje snage da situaciju preokrenemo u svoju korist, ili da iz nje (ukoliko je zaista neprijatna) izađemo sa što manje gubitaka i ostalih negativnih ishoda.

Primjer: Još jedan u nizu intervjua za posao

Ovdje je dobro poslužiti se strategijom snižavanja očekivanja. Budimo spremni na različite ishode. Nemojmo puno očekivati od intervjua. Jednostavno, pripremimo se najbolje što možemo, a negativan ishod ne mora biti naša krivica. Ukoliko pak dođe do pozitivnog ishoda, radost će biti tim veća što nismo mnogo očekivali od datog intervjua. Međutim, ako ne budemo primljeni na određeno radno mjesto i osjećamo da nam je profesionalno samopoštovanje i vjerovanje u svoje sposobnosti narušeno, naše je da kažemo sebi kako dovoljno vrijedimo, kako smo se potrudili koliko smo mogli i kako ovaj nepovoljan ishod prosto ne zaslužuje da mu više posvećujemo svoje vrijeme i pažnju.

PR se odvija i uz pomoć područja emocija. Da bismo se unaprijed pripremlili na neku neprijatnu situaciju, trebamo sniziti svoj nivo anksioznosti (tjeskobe) i pokušati se prepustiti pozitivnim emocijama (raditi stvari koje nas ispunjavaju, motivišu, opuštaju i ohrabruju). Važno je, dakle, da prevagnu pozitivna osjećanja. Nakon situacije koja je bila bolna, takođe treba biti otvoren za pozitivna iskustva, osjećanja i osobe. Obratiti se nekome ko je harizmatičan, optimističan, inspirativan. Prepustiti se dobrom raspoloženju, jer vjerujte – negativne emocije nisu vrijedne našeg života. Stoga ne smijemo biti fiksirani na njih, niti dozvoliti da one vladaju našim mišljenjem i ponašanjem. Zapamtite da ste Vi jedina osoba koja vlada svojim ponašanjem, emocijama, mišljenjem, izborima i donošenjem odluka. Premda naše emocije često budu proizvod neke situacije, one ipak nastaju u našoj glavi i podložne su našem uticaju. Na nama je da odaberemo da negativna osjećanja pretvorimo u pozitivna.

Primjer: Uprkos svemu što ste uradili za svoje dijete, ono je nezahvalno i ravnodušno prema Vama

Ovakav odnos direktno pogađa Ahilovu petu svakog normalnog, angažovanog roditelja. Ali, nedajte da Vas zavede! Vaša savjest je mirna. I to je najbitnije. Ako ste djetetu dali maltene sve što ste mogli, Vi ste dovoljno uradili za svoj odnos s njim. Trebate biti staloženi, jer ste mu pružili ono što možda Vi niste imali tokom svog djetinjstva i odrastanja. Dakle, budite svjesni pozitivne slike o sebi (ako je Vaše dijete nije osvijestilo). Vi ste roditelj za primjer – budite svjesni svog ponosa, zadovoljstva i ispunjenosti. Nekada djetetu treba vremena, da sazrije, da Vas razumije, da dođe u Vašu ulogu – ulogu dobrog i podržavajućeg roditelja. Stoga, glavu gore, jer Vi ste već obavili svoju životnu misiju. Zahvalnost bi trebala uslijediti kad-tad, zato budite strpljivi i opušteni.

Nadam se da sam Vam bar donekle uspio dočarati neke od mehanizama psihološke regeneracije (samoobnove). Sažimajući, osnovni principi bi glasili ovako:

  1. Budite dovoljno racionalni. Razmišljanje ”hladne glave” nam omogućava da pronađemo alternativna rješenja za svoje probleme i prihvatljiva objašnjenja za tuđe i vlastito ponašanje u datim okolnostima.
  2. Uvijek održavajte pozitivnu sliku o sebi u svojim očima (ako drugi ne žele vidjeti i spoznati koliko vrijedite – nemojte tome pridavati važnost, to je njihov problem).
  3. Učinite sve da Vaše samopoštovanje bude stabilno – cijenite sebe, ističite vlastite vrline i nemojte dozvoliti da Vas iko pokoleba u ovom nastojanju.
  4. Povežite se sa svojim osjećanjima. Osluškujte puls svojih emocija. Suočite se s njima, a potom negativna transformišite u pozitivna. Neka Vam ovo postane navika – kao neki vid životne gimnastike.

Srdačno,

Selman Repišti

Savjet psihologa: Kako postići da nas drugi više cijene?

Nije mnogo važno koliko toga znate ili umijete. Bitnije je da svoja znanja, vještine i sposobnosti ”iznesete” pred druge dovoljno samouvjereno. Dakle, samopoštovanje i samopouzdanje su ključni elementi slike koju o vama imaju drugi ljudi. Ukoliko im date do znanja da vjerujete u sebe, te da ste nepokolebljivi i psihički snažni, time im šaljete sljedeće informacije: ”Posjedujem dobro mentalno zdravlje”, ”Prepreke koje imam u životu lako savladavam, ne plašeći se suočavanja s njima”, ”Siguran sam u svoje znanje, sposobnosti, talente i vještine”, ”Znam šta radim.”

Poštujte sebe i budite ponosni na sve ono što ste postigli do sada (i što namjeravate postići, odnosno ostvariti u budućnosti). Na ovaj način, ”rastete” u svojim očima, te sami sebi, ustvari, pružate sigurnu, trajnu i iskrenu podršku. Ovako radite na svojoj snazi volje, karakteru, nezavisnosti i jednoj vrsti ”psihičke samoodrživosti”. Kada drugi shvate koliko cijenite sami sebe, to će ih natjerati da vas i oni cijene, odnosno doživljavaju i gledaju s respektom (a možda i divljenjem).

Dajte drugima do znanja da je vaše vrijeme bitno, da ga nemate mnogo, te da ga ne trošite na nepotrebne stvari i aktivnosti. Dakle, ako drugi ljudi vide da ste zaista zauzeti, organizovani i ”imate šta raditi u životu”, vaša ”vrijednost” će porasti. S druge strane, osoba koja ostavlja utisak neangažovanosti, čovjeka koji u svom životu ima mnogo ”praznog hoda” i slično, biće percipirana kao neko ko nije dovoljno vrijedan, niti ozbiljan. Slično, ljudi će misliti da je ova osoba kolebljiva, te da joj čine neki vid usluge što nekada provedu vrijeme s njom. Dakle, cijenite svoje vrijeme i stavite to drugim ljudima na znanje.

Pokažite iskreno interesovanje za probleme, poteškoće, mišljenja i želje drugih ljudi. Po principu reciprociteta (obostranosti, uzajamnosti), i oni će biti zainteresovani za vaše probleme, stavove, principe, i slično.

Na kraju, preuzmite odgovornost za vlastito ponašanje i donesene odluke. Međutim, ukoliko su u donošenju odluka učestvovale i druge osobe, jasno im dajte do znanja u kojoj mjeri se eventualni negativni ishod zajedničke odluke može pripisati vama, a koliko njima. Naravno, vaše mišljenje će biti izrečeno isključivo iz vaše perspektive, što ćete naglasiti prilikom razgovora sa spomenutim osobama. To znači da ćete i njima dozvoliti da iznesu svoje mišljenje i percepciju čitave situacije. Dakle, insistirajte na tome da se vaša postignuća priznaju i adekvatno vrednuju, pri čemu nećete bježati od svojih pogreški. Pogreške i previde ćete priznati, iznoseći objektivne argumente kojima možete opravdavati svoje ponašanje, te ističući da ste nešto naučili iz svojih grešaka, uz dobru volju za promjenom i unapređenjem svoga ponašanja i/ili procesa donošenja odluka (bilo to na poslu ili u privatnom životu). I, držite se onoga što ste rekli, jer tako radite na samokritičnosti i principijelnosti.

Do sljedećeg članka,

srdačan pozdrav,

Selman Repišti

 

Ne vjerujte psihologu…

Ne vjerujte psihologu koji o radosti života govori s maskom na licu, ukočeno, svisoka – zaleđenog osmijeha, hladnog pogleda i krutog tjelesnog stava. On ne misli ono što govori – život je za njega samo projekat, odnosno, scena koja mu služi za manipulaciju drugima. 

Ne vjerujte osobi koja se ne raduje spontanim trenucima pošteno zaslužene tuđe sreće (makar bila i vezana za nekoga ko joj nije naročito drag). One neće iskreno pozdraviti ni vašu sreću.

Ne vjerujte ljudima koji se ne raduju na autentičan način vašem (opet zasluženom i teškom mukom stečenom) uspjehu. Oni su, jednostavno, dobro uvježbani glumci na daskama života i prijateljstva. 

Ne vjerujte onima koji vas (navodno) slušaju, ali vas ne čuju. Oni samo nervozno klimaju glavom dok im nešto pričate, a ustvari ne pokazuju nikakvo interesovanje za sadržaj onoga što ste podijelili s njima (makar to bilo intimno i delikatno).

Ne vjerujte osobama koje bez uzbuđenja i inspiracije pričaju o svojim životnim ciljevima, nadama i željama. Oni su proračunate, lijene i, nerijetko, emocionalno hladne.

Vjerujte onima koji istinski vjeruju u vas, bezuslovno vas prihvataju i spremno opraštaju vaše pogreške. Za njih vrijedi živjeti!

Selman Repišti

Psihologija – zanimanje prošlosti

Premda sam psiholog, ovdje ću vas upoznati sa nekoliko svojih, dobro utemeljenih razmišljanja o ovoj oblasti i njenim ”nosiocima”.

Savremeni psiholog je malodušna, priprosta osoba, naročito na našim prostorima. Žene-psiholozi nerijetko traže da ih zovemo psihologinje ili psihološkinje. Bile bi još sretnije kada bi im neko prišio titulu doktorice ili doktorke. U pravilu, mi nismo doktori, osim ako zvanično ne doktoriramo. Inače, moderni psiholog je neobrazovana osoba: loše poznaje strane jezike (osim, možda, engleskog); slabo se razumije u medicinu; nije upoznat sa osnovnim pojmovima u filozofiji, niti sa djelima važnijih filozofa; pretjerano je uvjeren u svoje ”bezgranično” znanje; te smatra da je uvijek pozvan da da mišljenje o nekoj društvenoj ili političkoj temi (premda baš i nema pojma iz sociologije i politologije, a ruku na srce, ne poznaje dovoljno ni socijalnu psihologiju).

U većini slučajeva, između pojma psiholog i psihopata možete staviti znak jednakosti. Psiholozi nisu mnogo zainteresovani za naša osjećanja, oni ih ”profesionalizuju”, pretvaraju u predmet svoje struke i mjerenja. Zato, ako nam kažu: ”Kako ste? Izvinite, ovo je moja profesionalna deformacija da pitam kako ste ili kako se osjećate…”, znajmo da ih naši doživljaji i emocije uopšte ne zanimaju. Jednostavno, žele potaći sagovornika da s njima podijeli svoja negativna i samoporažavajuća razmišljanja i osjećanja, kako bi se oni (psiholozi) osjećali bolje (”Drugima je loše, meni je dobro, kako je njima”).

Većina naučnih članaka iz psihologije je dosadna. Ponavljaju se jedne te iste teme (to su najčešće: anksioznost, depresivnost, motivacija, školski uspjeh i socijalna podrška). Iznova i iznova se računaju korelacije (povezanost) između ovih varijabli, a neizostavna praksa je da se ispitaju polne razlike. Drugim riječima, razlike u rezultatima muškaraca i žena na nekoj od skala anksioznosti, depresivnosti, motivacije, socijalne podrške… Samo se pitam: šta ćemo kada iscrpimo sve ove teme, tj. kada više ne budemo mogli pisati radove, a da se ne ponavljamo. Slično, učimo ljude kako da žive i kako da budu zadovoljni životom. Ovdje ima ozbiljnih istraživanja i novih saznanja, međutim, pozitivna psihologija će se ”skončati” onako kako je i ”začeta”. Edukacijska (pedagoška) psihologija je oblast koja je nepotrebna, pod uslovom da imamo pedagogiju. Zato ne bi bilo loše da se sastane tim stručnjaka i da odluče ukinuti jednu od ove dvije oblasti. Isto tako, bojim se da će i psihologija ličnosti, inače moja uža oblast, uskoro biti na izdisaju. Organizacijska (poslovna) psihologija previše liči na menadžment i poslovnu ekonomiju, tako da bi u ovom slučaju trebalo razmisliti o jednoj oblasti koja objedinjuje sve pobrojane (navodno) različite discipline. Ekološka psihologija je, po meni, naveća glupost koju smo uspjeli izmisliti (za razliku od pedagoga, koji su nas davno nadmašili po svojim inventivnim potencijalima; o čemu možete pročitati u mom tekstu: ”Pedagogija – trnovit put do ‘pedalogije’ ”).  Ekološka psihologija je disciplina koja proučava naš odnos s okolinom, ekološku svijest i slično. Poznato je da je ekologija biološka disciplina, al’ eto psiholozi su našli za shodno da i ovdje umiješaju prste.

Pravi psiholog će predano, pažljivo, savjesno i odgovorno proučavati i istraživati ono što je u domenu njegove discipline. Autentični psiholog je radoznao, objektivan i kritički sagledava problematiku koji treba prostudirati. Dakle, on se ne zatvara u ”suhe okvire akademizma”, već pravi korak izvan toga i pridružuje se stvarnom svijetu i realnom društvenom životu. Njemu je interesantan svaki socijalni fenomen, originalna ličnost i najbeznačajnija anomalija na koju naiđe. On teži sebi i drugima objasniti kako stvarno stoje stvari, kako život i socijalni odnosi zaista funkcionišu i slično. On se ne boji svijeta, nije ga strah niti mu je ispod nivoa razgovor sa prosjakom, prodavačem na pijaci, radnicom u trafici…

Nažalost, savremeni psiholog je intelektualni šminker, pokondireni pozer i nedodirljivi ”istraživač”. On je puritanac, odnosno akademski čistunac, koji teži ka tome da se što više izoluje od stvarnog svijeta, od prave psihologije. Zato je današnja psihologija, u stvari, elitistička disciplina, stjecište ”odabranih”.

Neki moderni psiholozi su krenuli nešto drugačijim (opet pogrešnim) putem. Žele slavu, popularnost, tj. redovno pojavljivanje u usmenim medijima… Da samo znate kako se pripremaju za ovu ”svetu misiju”, u kojoj će gledaocima-laicima prenijeti neku ”suštinsku” istinu… A evo i nekih od tih ”aksioma života” koje velikodušno dijele narodu:

”Znate, čovjek je društveno biće”.

”Bračni drugovi mogu, ali i ne moraju da se slažu jedno s drugim.”

”Neki ljudi vole da izlaze, a drugi su više povučeni. To je činjenica.”

”Ja, kako psiholog, smatram da su ove tehnologije otuđile ljude jedne od drugih.”

”Psihološki gledano, osoba je nekada sretna i vesela, a nekada tužna i nesretna.”

”Kao što se kaže, svijet trebamo gledati kroz ružičaste naočale”.

”Širite pozitivnu energiju oko sebe. To je ključ uspjeha.”

”Neki mladi su pasivni, znate, ali nađe se neko ko je i aktivan, znate…”

Dakle, svrha ovog članka jeste da potakne ljude da što manje vjeruju psiholozima, te da natjera psihologe da se malo ”trgnu” i zapitaju čime se to bave i da li to rade na pravi (socijalno-korektan) način. I sam nekada zapadnem u iskušenje da postupak u skladu sa ovim opisima, ali se isto tako potrudim da, putem samorefleksije i samokritičnosti, odgovorno i zdravorazumski nastavim vlastito ”psihologiziranje”. Do kada, ne znam, jer smatram da će profesija psihologa veoma brzo izgubiti svoju funkciju, ne nudeći ništa novo, niti zanimljivo.

Selman Repišti,

5. 11. 2015.

Tri savjeta za današnji (svaki) dan

 

Dan je kratak za prepuštanje negativnim osjećanjima. Nemojte trošiti vrijeme na njih. Uostalom, one to i ne zaslužuju. Okrenite se sreći, zadovoljstvu, svrsi života, aktivirajte se i usmjerite svu pažnju na ono što je lijepo, prijatno i ugodno. Vaša pozitivna osjećanja i doživljaji su resurs u koji treba i vrijedi ulagati. Zato, glavu gore!

Danas je dan u kojem sebi ne trebate samo kazati, već i pokazati koliko  cijenite/poštujete sebe!  Možda vašeg partnera, roditelja, dijete ili prijatelja raduju male stvari. E, sada je došlo vrijeme da i samom sebi podarite neki mali, ali bitan znak pažnje. Sjetite se koliko je samopoštovanje važno za stabilnu i pozitivnu sliku o sebi.

Došlo je i vrijeme da čestitate sebi na svemu onome u čemu ste do sada uspjeli, šta ste naučili, uradili i sproveli u djelo. Svijest o vlastitim postignućima bitan je faktor za doživljavanje osjećanja i osjećaja kao što su PONOS, SAMOEFIKASNOST, SAMOPOUZDANJE i SMISAO ŽIVOTA.

Sretno,

Selman Repišti & Ilda Imamović,

ispred Pozitivne psihologije

Seven tips for fulfilled life

  1. First of all, love yourself. Love all your positive personality traits as well as the negative side of your personality! You should accept your traits you are not satisfied with, and try to work on them in order to make positive outcomes and improvements.
  2. Second, show to yourself how much love you give to yourself. Do something for your well-being. Don’t be lazy while working on your own happiness!
  3. Be full of gratitude. Remember all people who helped and supported you. Tell them how grateful are you.
  4. Feel free to express your deep feelings and to share them with others.
  5. Do not hesitate while asking other people for help! Social support is one of the crucial factors of mental health, optimism, and life satisfaction.
  6. Be flexible and creative. Don’t be rigid or conservative. Every day, try to put some new things in your life. This will diminish your depression and improve your mood.
  7. Finally, try to transfer your charisma to other people. Teach them how to make their lives meaningful and purposeful.

Selman Repisti & Ilda Imamovic,

positive psychologists

 

VOLJENI ILI SHVAĆENI?

Dragi čitaoci,

Pitanje za sve vas: Kada biste mogli birati, da li biste odabrali da budete VOLJENI ili SHVAĆENI od strane drugih?

Osjećaj nevoljenosti vezuje se uz depresiju, a osjećaj nerazumijevanja i neshvatanja našeg gledišta, situacije ili stanja u kojima se nalazimo dovodi do osjećaja da drugi nikada neće moći saosjećati s nama (što, opet, vodi našem ubjeđenju da nam neće pomoći niti nas podržati, a u konačnici završava stanjem bespomoćnosti). Dakle, i neshvaćenost je povezana sa depresijom i tjekobom.

Osjećaj voljenosti dobar je preduslov optimizma, zadovoljstva sobom i životom, te percipiranja života kao nečega što je smisleno i svrhovito.

Osjećaj shvaćenosti je povezan sa percipiranom i očekivanom socijalnom podrškom, te doživljavanjem svijeta kao sigurnog mjesta, a ljudi kao emocionalno toplih, altruističnih, požrtvovanih i empatičnih.

Dva savjeta: dozvolite drugima da vas vole i  razumiju. To nije znak vaše slabosti, već prilika za druge da vam pokažu koliko im je stalo do vas! Također, dajte im do znanja da ih volite i shvatate njihovu žvotnu situaciju – učinite da se osjećaju bitni nekome (u ovom slučaju, vama) i da  shvate kako nisu sami na svijetu.

Dakle, voljeni ili shvaćeni, pitanje je sad!

Selman Repišti  i Ilda Imamović,

ispred tima Pozitivne psihologije