AKADEMSKI SNOBIZAM (red. prof. dr. med. sc. mr. sc. spec. Titulomanija, dipl. ing.)

Nije teško biti akademski snob. Ali je jako teško doći do pozicije u kojoj se osoba može razmetati i nametati svojom kolekcijom titula. Ja sam prosto ono ”MA”, koje mogu staviti iza svog prezimena. Za dio našeg naroda, koji je (s razlogom ili bez njega) nedovoljno obrazovan, ovo ”MA” podjeća na slog djeteta koje pokušava izgovoriti riječ ”mama”. ”MA” može značiti i pomireno potvrđivanje da je nešto takvo kakvo jeste. Primjer: ”Ma, šta ćeš, tako ti je to.” ”MA” je zgodno upotrijebiti i u ovakvoj rečenici: ”Ma koliko mi bio drag Platon, draža mi je istina”. ”MA” može biti i skraćenica za: marketinšku aktivnost, momentalnu akciju, Moskovsku alijansu, Miralemovu aščinicu, Madridsku aleju i slično. Ja sam, uz to, i ”BA”. ”BA” je slog riječi baba, ali može prilično dobro poslužiti kao kratica za: Bosansku armiju, brdskog avlijanera, bezobraznog alavca, brokersku agenciju itd. Završio sam prvi i drugi ciklus jednog studija. Riječ ”ciklus” uvijek me podsjeti na menstrualni ciklus ili ciklično kretanje planeta. Dakle, riječ je o ponavljajućem, opetovanom kretanju od jedne tačke do te iste tačke. Često se upitam da li trebam iznova i iznova upisivati prvi i drugi ciklus studija, kako bih opet došao do dvije iste tačke. A onda ulovim sebe, zapetljanog u kontradikciji. Kako je moguće da sam bio na drugom ciklusu, ako me prvi ciklus vraća u svoju početnu tačku? Kako je moguće da sam izašao iz kruga i ušao u drugi? Je li riječ o nekakvoj Mebijusovoj vrpci? Nekoj petoj dimenziji? Ne mogu odgovoriti na ovo pitanje, nisam filozof.

Kada neko ispred svog imena stavi ”dr. sc.” ili ”mr. sc.”, to bi značilo da je doktor, odnosno magistar nauka/znanosti. To je donekle opravdano u slučaju magistra, jer odnedavno imamo i magistra struke (koji struke nije ni primirisao, taj sam!). Ali, zaboga, zašto ”dr. sc.”? Može li biti doktor cementa, doktor trotoara, doktor trafike, doktor strujnog kola ili doktor oblačenja? Ako osobe (tzv. akademski radnici) baš žele da naglase da nisu doktori ničega drugog, osim nauka/znanosti, preporučujem im da ispred svog imena stave ovu kraticu: ”dr. nič. dr. os. znan.” (doktor ničega drugog osim znanosti). Pošto većina ovih ljudi zasita voli duge titule, ova bi zadovoljila njihove akademske apetite (pogledajte, dvaput se ponavlja kratica ”dr.”, što je super, jer će obični živalj misliti da su dvostruki doktori). Kako se kod nas doktorom zove i ljekar/liječnik, ne bi bilo loše da umjesto ”dr.” koriste kraticu ”lij.” ili ”lč.” Možete misliti kako bi to divno izgledalo da ispred nečijeg imena stoji ”lč. sc.” (jedna naša, druga latinska kratica, ma divotica!).

Često se dešava da neko ko je univerzitetski profesor, osim onoga uobičajenog ”prof. dr.” doda i ”red.” (redovni profesor). Tako imamo sljedeću situaciju: naša skraćenica + latinska ili naša skraćenica + naša ili latinska kraćenica + (ako još doda ono zloglasno ”sc.”) latinska skraćenica. Na nesreću, ovakve kombinacije govore o elementarnoj nepismenosti nekih od onih koji ih rado koriste. Nerijetko vidimo i ovakav slučaj: ”Prof. dr. (ime , prezime), dipl. ing.”. Dakle, neke osobe, nakon svog prezimena, dodaju i titulu koja je niža od one prethodne. Da malo iskarikiram sebe, evo kako bi to izgledalo u mom slučaju: Selman Repišti, MA, BA, SSS, OŠ (magistar struke, magistar nauka, lice za završenom srednjom stručnom spremom, lice sa završenim osnovnoškolskim obrazovanjem). Naravno, nakon svog imena, mogao bih napisati i ovo: ”II c., I c.”. To bi značilo da sam završio drugi, ali i prvi ciklus (zamislite, moram navesti da sam završio i prvi ciklus studija, a već je poznato da sam završio drugi ciklus studija – kao da II ciklus ne podrazumijeva uspješno okončanje prvog?).

Nije zgoreg ”obraditi” i značenja skraćenice ”spec.” Laiku bi ovo moglo značiti: specifičan, nekome specimen (uzorak), specijalan, dok oni vični latinskom jeziku mogu pomisliti da je riječ o vrsti u biološkom smislu (lat. species). Zar nije bolje staviti (nakon svog prezimena) otorinolaringolog, pulmolog, defektolog ili slično? Međutim, mi smo redovno kompleksaši i bez razmišljanja usvajamo ono što nam se servira.

Zar je vredniji neki ”prof. dr. sc.” ili ”mr. sc. spec.” od majke koja već 18 godina brine o djetetu sa posebnim potrebama? Zar je važnija nečija titula od oca koji radi po 14 sati dnevno, da bi svojoj porodici priskrbio najosnovnije potrepštine? Očito je da je bitnije titulirati i titulokratisati, kompleks Boga je mnogima sigurno utočište, a pozicija superiornosti idealno mjesto da anuliraju druge ljude. Naravno, donekle smo i mi krivi… Ne libimo se na ulici pozdraviti riječima: ”Dobar dan, doktore!” ili ”Poštovanje, profesore” (to obično izgovorimo glasnijim tonom nego što bismo pozdravili nekog sebi ravnog”). Tako možemo čuti na TV-u: ”Gospodin magistar je svečano presjekao vrpcu…” (gospodin je osoba muškog spola, koja se odlikuje karakterističnim manirom, kavaljerskim pristupom i spontanom uglađenošću, a mnogi današnji ”magistri” i ”doktori” nisu vični ni kulturnoj komunikaciji niti se mogu pohvaliti decentnom, ali originalnom pojavnošću).
Akademski snobizam je i apsolutna nedodirljivost (po)štovanog ”prof. dr. sc. spec.” On nalikuje pripadnicima bramanske kaste ili generalnom direktoru neke ultra-mega-giga-tera korporacije, kojem radnici ne mogu baš tako lako oduzeti ni minutu vremena. Akademski etablirani snob svakoga će posmatrati s visoka, trudeći se družiti sa ”sebi ravnima”, u isto vrijeme im zavideći (i gledajući ih ispod oka). On neće poštovati ničiji rad, a rado će prihvatiti tuđi, objaviti ga pod svojim imenom i hvaliti se na sva zvona kako je produktivan i naučno angažovan. Možda da zaključimo? O ovoj temi bi se još štošta moglo napisati, ali poenta svega je da smo svi ljudi, sa sličnom biološkom osnovom, načinom razmnožavanja, kretanja i zadovoljavanja temeljnih potreba. Zašto se pojedini moraju isticati na neadekvatan način, ponižavajući druge, smijući im se u brk ili ih posmatrati kao gubavce koji nisu vrijedni toplog ljudskog kontakta? Razmislimo, djelujmo, promijenimo se! Još nije kasno, ta svi smo obdareni razumom! Bolje (g)rob nego snob? Ili, bolje nešto treće, nego ovo dvoje?

10 thoughts on “AKADEMSKI SNOBIZAM (red. prof. dr. med. sc. mr. sc. spec. Titulomanija, dipl. ing.)”

  1. E svaka cast. Da sam tako rjecita napisala bih svasta, ali sam malo vise prakticna pa cu reci da me nista nije nerviralo kao ‘liste prisutnih’ kada sam radila na jednom poslu. Dakle, svi nacelnici su na listi ali se jedan zove nacelnik MN drugi se zove nacelnik, mr XY, treci se zove nacelnik, dipl. ecc. …i tako redom, a da ne kazem za one sto nisu uspjeli postati nacelnik ali su uspjeli instant doci do diplome mr dr, pa se ponistava cijeli dopis i sustina ako nije ispravno naslovljen ili ako samo pise gospodin..i onda Jovo na novo, ali sad sa titulama… to je kod nas cirkus! A o komunikaciji sa istima nema potrebe ni pricati, najbolje bi bilo vratiti ih kod uciteljice, pa sve ispocetka. Cast izuzecima, samo sto su se mnogi sakrili, zatvorili pred ovima sto nadvladashe…

  2. Dok sam radila u skoli najdraze mi je bilo piti kafu sa kolegama koji su brinuli o cistoci skole i odrzavali je.
    Misljenje o snobistickim titulasima bih zadrzala za sebe.
    Hvala vam na postovima koje pisete.

  3. akadmski građanin koji ima istinsko znanje i uz to izgrađen pozitivan karakter , postaje autoritet (pravi) u društvu i kao tako pozitivnu ličnost ga svi i prepoznaju, …oni koji to nemaju, izgrađuju nasilno autoritet koji nema realnu osnovu (znanje, pozitivan karakter..) tj. postaju irealni, lažni autoriteti,a jedna od metoda izgradnje tog lažnog autoriteta je i ova drmrpr…

    1. Upravo, to je ono štos e zove legitimni autoritet, odnosno autoritet ”s pedigreom”, u smislu znanja, sposobnosti, vještina, karakternih osobina…

  4. Ja sam se prilično namučio dok sam došao do titule mr.sc. iz elektrotehnike (FER) i nema razloga zašto je ne bi stavljao uz svoje ime. Inače, smatram se jako kvalitetnim inženjerom jer iza mene stoje i rezultati (projekti, patenti, koješta). Držim da pomutnju u društvu rade doktori društvenih znanosti uz čije ime ide i dr. pa onda ljudi misle da su oni intelektualne veličine. Npr. dr. Ivo sanader je doktorirao s dizertacijom pod imenom ‘Svjetonazor u kazališnom djelovanju Jeana Anouilhsa’. Usporedite to s dizertacijom iz medicine (npr. “Nove metode liječenja tumora mozga koncentriranim ionskim snopovima”) ili elektrotehnike (npr. “Povećanje brzine interneta na mobilnim mrežama novim metodama kompresije podataka”). Društvo temeljeno na znanju i obrazovanju je jedina stvar koja nas trenutno može unaprijediti da dođemo na europsku ekonomsku razinu. Kad bi ovo usvojila većina građana Hrvatske tada bi društvo samo krenulo ispravljati društvene i ekonomske nepravde.

    1. “Društvo temeljeno na znanju i obrazovanju je jedina stvar koja nas trenutno može unaprijediti da dođemo na europsku ekonomsku razinu.”
      Jedino čega se vladajuća struktura boji je obrazovan i razuman narod.
      To je razlog zašto se to nikad neće dogodit. Jer je cili sustav prilagođen da te od malih nogu pripremi na podređeni status. Narod nikad neće napravit korak naprid sve dok je dovoljno dobro da ne triba prolit krv. A pojedinci koji nešto i žele napravit samo se uguše u moru kakofonije.

  5. Kratice za zvanja i zanimanja koje označuju status koji se dokazuje diplomom pišu se iza imena i prezimena i odvajaju se zarezom: Ivana Horvat, prof. hrvatskoga jezika i književnosti; Ivan Horvatić, dr. spec. obiteljske medicine; Ivan Ivić, dipl. iur.; Petar Perić, univ. bacc. croat. (sveučilišni prvostupnik kroatologije); Petra Perić, univ. bacc. ing. geod. (sveučilišna prvostupnica inženjerka geodezije); Ivan Ivančić, mag. oec. (magistar ekonomske struke).
    Znanstvene titule pišu se ispred imena i prezimena, a znanstveno-nastavna zvanja iza imena i prezimena: dr. sc. Ivana Ivančić, doc.; dr. sc. Ante Mihanović, red. prof.; akad. Stjepan Marković, red. prof.; dr. sc. Hrvoje Pavić, prof. emer. (lat. professor emeritus).

    Sveučilišni profesori mogu pisati kraticu prof. dr. ispred imena i prezimena.

    Naucite kako se pisu titule…Mi smo odavno presli na Bolonju, a vi?

  6. Tek sad čitam ovaj post i želim čestitati autoru na kreativnosti, objektivnosti i pozitivnom sarkazmu. Mi u BiH imamo slične probleme i primjetna je navala kompleksaša. Ono što me još više intrigira je koliko nadgrobnih spomenika sadrži nebitne informacije za pokojnika ili rahmetliju (pokojnik kod Muslimana). Tipa: Akademik, prof.dr., a da ne kažem šta sve ne dodaju. Naročito kad se uzme u obzir koliko će im to trebati onih 1,20 do 2,00 m u dubinu ili na “boljem” svijetu…
    Da sumiramo, bitno je kakav si čovjek u interakciji sa ostalima, barem prema većini, a akademske ili stručne titule bi trebale biti korištene isključivo u službenom rangiranju ili prepoznavanju, tamo gdje imaju svrhu i primjenu, dakle na poslu isl.

Leave a Reply to pozitivnapsihologija Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *