Sintagma ”bijeli ovratnici” je slikovit naziv za visokopozicionirane zaposlenike neke firme, institucije, organizacije… U posljednje vrijeme, posebna pažnja posvećuje se kriminalnim djelima karakterističnim za pripadnike ove specifične grupe zaposlenika. Na počinjenje ovakvih nedozvoljenih radnji djeluju različiti faktori: pozicija (uz moć i status koje ona podrazumijeva) koju ”bijeli ovratnici” obnašaju, povoljna situacija koja im se ukazala (uz oportunizam kao crtu ličnosti) i realne poteškoće u blagovremenom otkrivanju ovakvih djela (što spada u ”opipljivu” grupu faktora).
Motivacija za počinjenje ovakvih djela je takođe višestruka: finansijski problemi u privatnom životu (otplaćivanje kredita, iznenadna situacija privatne ili poslovne koja je dovela do finansijske stagnacije ili nazadovanja i slično), potreba da se nadmudre ljudi sa kojima se radi (razmišljanje tipa: ”Ja sam inteligentniji od svojih saradnika, nadređenih, podređenih…”), potreba da se zaposlenik ovog profila osveti firmi i/ili nadređenima (duboko nezadovoljstvo poslom, osjećaj organizacijske nepravde, osjećaj inferiornosti, nedobivanje dovoljno poštovanja, pohvala…).
Dva su glavna načina počinjenja ovakve vrste organizacijskog kriminala – impluzivni tip (koji biva brz otkriven, budući da počinitelju hitno treba novac i da se on ne trudi toliko sakriti tragove i dokaze svojih nedozvoljenih djela) i organizirani tip (karakterizira ga dugoročno, pažljivo planiranje gotovo svakog detalja svojih akcija, te značajan napor da se prikriju tragovi i dokazi).
Ako želite pročitati nešto više o prototipu (”opštem” profilu) kriminalaca iz grupe ”bijelih ovratnika”, te o rezultatima istraživanja u ovoj branši, molim slijedite ovaj link:
Selman Repišti,
1. 4. 2017.