U svojoj Anatomiji ljudske destruktivnosti, Erich Fromm je, pored ostalog, opisao tzv. birokratski karakter. Ova socijalna orijentacija (ili tip ličnosti) odlikuje se: rigidnošću, robovanjem administraciji, procedurama i protokolima, kao i ekstremnom neljubaznošću i nesaradljivošću u slučaju kršenja ovakvih administrativnih postupaka. Birokratski karakter će, čim se završi njegovo radno vrijeme, odbiti sve one koji su (po pola sata, čak i duže) čekali u redu, kako bi predali ”potrebnu” dokumentaciju za dobijanje određene potvrde, uvjerenja, izvoda, odobrenja, preslike, prepisa i slično. Isto tako, ukoliko neko nije priložio sva dokumenta (čitajte: njih 10-20), ovakav zaposlenik (šalteruša, ”niži činovnik”) će ih sa zadovoljstvom odbiti i pozvati da se vrate kada budu imali kompletnu dokumentaciju. Na licu osobe koja se uklapa u ”birokratski karakter” može se primijetiti prešutno zadovoljstvo, likovanje usljed same činjenice da na ovaj način mogu pokazati svoju nadmoć (dominaciju), te hladnokrvna smirenost (koja nerijetko preraste u podsmijeh, samoveličanje i osjećaj vlastite važnosti). Naravno, može se pretpostaviti da je ovakvo ponašanje nekim zaposlenicima predigra/slatki uvod u doživljavanje seksualnog vrhunca. Ovdje ću dopustiti sebi da to nazovem ”biroseksualna ejakulacija”.
Danas, naročito u razvijenim zemljama, imamo nešto drugačiji fenomen (tačnije, nadogradu prethodnog). Riječ je o neobirokratskoj ili novoadministrativnoj ličnosti. Indikatori ovog tipa karaktera (ipak preferiram riječ ”ličnost”, jer je šireg značenja) najbolje se mogu uočiti prilikom online aplikacija za posao, dodatno školovanje (npr. upisivanje specijalističkih, master ili doktorskih studija). Procedura koju neobirokratska ličnost slijedi u principu je ovakva: upućivanje kandidata na protokol prijave; isticanje važnosti prilaganja određene papirologije/dokumentacije; zahvala na interesovanju za određeni posao/studijski program; slanje obavijesti o tome da će aplikacija biti razmotrena (negdje uz čestitike na poslanoj prijavi); zahvala na interesovanju (opet?!); negativan odgovor (bez obrazloženja; ako je pozitivan, prati ga hvalospjev o instituciji/firmi/visokoškolskoj ustanovi); ”iskrene” želje za dalje apliciranje i profesionalni angažman; zahvala na interesovanju (opet?!), te napomena (sugestija, prijedlog) data u formi implicitnog naređenja, a koja se tiče promocije određene institucije/kompanije (tipa: ”Budite slobodni da obavijestite druge kandidate o kvalitetu našeg brenda/pogodnostima studiranja na našem univerzitetu…”).
Kao prvo, zahvale bez nekog posebnog povoda su (malo je reći) neiskrene i licemjerne. Kao drugo, pozivanje na besplatnu reklamu njihove institucije/firme je manipulativni način da se kandidatu kaže kako je on sredstvo za postizanje njihovih ciljeva (bez ikakve koristi za aplikanta). Dakle, insistira se na usiljenoj uglađenosti, izvještačenoj ljubaznosti i instrumentalnoj uljudnosti, a uspjeh kandidata prilikom aplikacije jedino je zagarantovan ukoliko detaljno i u potpunosti poštuje i rukovodi se unaprijed zacrtanom procedurom. Stoga se neobirokratski karakter odlikuje:
1) opsesivno-kompulzivnom fasciniranošću rigidno definiranim protokolima;
2) autističnim insistiranjem na slijeđenju i poštivanju a prirori osmišljenih koraka i etapa koji čine dati proces aplikacije;
3) kulturofrenijom (analognom shizofreniji, s tim što je ovdje riječ o naoko pristojnom odbijanju kandidata) i ekspresijom lažne bliskosti s kandidatom (npr. u vidu neformalnog obraćanja).
U slučaju obrazovanja, neobirokratska ličnost pokazuje edukopatologiju, a kada je riječ o konkurisanju za posao, ovaj fenomen možemo nazvati patoprofesionalizmom. Bio sam slobodan skovati još jedan termin (sintagmu) za ovakvu vrstu postupanja sa klijentima i eventualnim budućim zaposlenicima – demokratska sociopatija. Znam da je riječ ne o paradoksu, već o oksimoronu, i da je fenomen ”demokratske sociopatije” neminovna posljedica tzv. liberalnog kapitalizma.
Šta možemo uraditi da se odupremo ovakvim (prilično nehumanim) pojavama? Nekoliko stvari:
1) raditi na negativnoj propagandi/marketingu ovakvih institucija;
2) ako budemo primljeni kao zaposlenici ili studenti, potruditi se da im uzmemo što više novca;
3) bojkotovati njihovu ponudu, proizvode i ”akcije”;
4) aktivno se opirati svakom vidu izrabljivačke politike, nepoštenog obrazovanja i neetičnog zapošljavanja.