MANIFEST TRANSEGZISTENCIJALNE PSIHOLOGIJE

Transegzistencijalna psihologija je naziv koji je skovao autor pomenutog manifesta, kako bi objedinio osnovne pretpostavke egzistencijalizma i transpersonalne psihologije.

1.

Transegzistencijalna psihologija nije u potpunosti nova disciplina, odnosno praksa povratka apsolutu i istinskoj vlastitosti: ”Već je bar jednom rečeno – kako se vratiti na početak?”

2.

Transcendent je subjekt, koji se nalazi na putu širenja vlastitog  ja ili je već postigao trenutke jedinstva sa samim sobom (tj. univerzumom): ”Upražnjavanjem prakse širenja egzistencijalnog polja, postajemo ono što trebamo biti.”

3.

Iskustvo ”s one strane svijesti” (npr. uranjanje u apsolut i/ili okeansko osjećanje i/ili vrhunski doživljaj) naziva se transcend: ”Ekstenzivna iskustva su očigledne manifestacije univerzalnog, kosmičkog  ja.”

4.

Transpersonalni ambijent  je vlasništvo svih nas: ”Mjesto u nemjestu područje je samosustizanja, bez naznaka bilo kakve interferencije.”

5.

Egzistencijalna pukotina je stanje između biti i ne biti, stvarnosti i imaginarnog, postojanja i nepostojanja, subjekta i objekta, pitanja i odgovora: ”Među(ne)- postojanje je prvi korak ka samoutrnuću.”

6.

Susret sa samim sobom trebao bi biti najvažniji događaj u našem životu: ”Sam sebi postajem životni par-tner/spiritualni vođa/duhovno oličenje/egzistencijalni blizanac.”

7.

Samospoznaja je sinonimno određena kao: samo-postizanje, samostapanje, blažena samovitost, samo-dovoljna ostvarenost i samootrgnuće.

8.

Samouništenje nije ništa drugo, do uništenje vlastitih želja i očekivanja, u cilju samonadilaženja (samotran-scendencije): ”Lišite se mene, da biste došli do Sebe.”

9.

Svrha života je, pored ostalog, odbacivanje bremena prošlosti, fantazija i projekcija budućnosti i prihvatanje sadašnjosti kao jedinog ontološki ispravnog egzistencijalnog okvira: ”Sadašnjost je jedina realnost. Ona je takva kakvom se upravo prikazuje.”

10.

Nužno je shvatiti kako je poželjno prihvatiti da, što više dajemo (odnosno, odričemo se materijalnih sredstava, predmeta i objekata za koje smo vezani), to ćemo više imati (tj. brže se i uspješnije povezati sa samima sobom): ”Pružanje je oblik duhovnog/istinskog stjecanja.”

11.

Trebamo naučiti kako da učimo od svojih sugovornika, kao i iz svake situacije (bila ona pozitivna ili negativna): ”Prihvati ulogu vječnog učenika.”

12.

Poželjno je da razumijemo i usvojimo pojam mindfulness (svjesnost cjelovitosti i punine trenutnog opažaja, doživljaja i/ili iskustva), te da postanemo svjesni što više situacija tokom dana u kojima smo doživjeli ovo stanje: ”Sada sam u potpunosti ovdje.”

13.

Svako dolazi do svoje suštine (srži vlastite ličnosti i slično) na sebi svojstven način: ”Svako do sebe može isključivo kroz sebe”, ”Svako svoj put prelazi drugačijim koracima.”

14.

Teorijska znanja treba primjenjivati u maksimalnoj mogućoj mjeri na široki dijapazon prilika i situacija u kojima sudjelujemo: ”Neka tas prakse bude bar u ravnoteži sa tasom teorije.”

15.

Njegovati umjetnost šutnje: ”Uvježbavati osluškivanje glasa tišine”.

16.

Doživjeti suprotnosti kao dva ravnopravna, međusobno prožimajuća aspekta jedne (jedine) stvarnosti: ”Crno je u onoj mjeri bijelo u kojoj je bijelo crno”, ”Paradoksima nije mjesto u prosvijetljenom umu”, ”Rođenje je drugi naziv za smrt, a smrt je termin za rođenje”.

17.

Naš zadatak je zatvoriti unutarnji krug koji je jedino vidljiv i obuhvatljiv iz ugla vječnosti (odnosno proširenog selfa): ”Geštalt je univerzalno-individualna samosličnost.”

18.

Spoznajom sebe, dolazimo do saznanja da smo isti kao prije, ali sa potpunim uvidom u ono što istinski jesmo: ”Spiritualna metamorfoza omogućuje dinamičnu kon-zistentnost našeg bića.”

19.

Iskustvo prosvjetljenja nastaje kada shvatimo da nema razlike između pitanja i odgovora: ”Kada zamre dijalektika, dijalozi postaju suvišni.”

20.

Dužni smo podučiti druge kako se korača, ali ne smijemo hodati umjesto njih: ”Osvijetlite im staze, a potom ih pustite da sami održavaju plamen onako kako su ga naučili zapaliti.”

21.

Ne treba gledati u ogledalo, da bi se vidio vlastiti odraz. ”Gledajte kroz i unutar ogledala.”

22.

Misli iz vlastitog selfa, preispitaj realnost /Think from your own self, question reality/: ”Probudite se, jer ćete jedino tako postati i ostati (biti) svjesni.”

23.

Ostanimo nepoljuljani. To je početak unutarnjeg rasta. ”Ma šta se dešavalo oko vas, zadržite unutarnji osmijeh.”

24.

Podesimo frekvenciju vlastite egzistencije tačno između subjekta i objekta. ”Postanite promatrač i promatrani. U isto vrijeme, budite učenik i učitelj.”

25.

Krajnji rezultat transpersonalnog izleta može se opisati kao osjećaj bezvremene, samodovoljne šutnje: ”Na kraju će se čuti samo tišina. Bit će sve na svom mjestu.”

26.

Širina, dubina i tačka slivaju se u jedno. ”Nek sve vidljivo i spoznatljivo bude ono što uistinu jest.”

27.

Egzistencijalni prostor, odnosno ”manevriranja” u njemu, klasificirana su na sljedeći način:

  1. primarna egzistencija (1E): nivo (modalitet, registar) koji je odraz postignuća egzistencijalnog subjekta, a tiče se izjednačavanja egzistencije i esencije (apsolutna zaokruženost), predstavlja najviši oblik bivstvovanja;
  2. sekundarna (prijelazna) egzistencija: može se javiti u dva oblika: antiegzistencija (2AE) -nihilacija standardnog registra bivstvovanja i duhovni put od egzistencije ka esenciji (2EE) – zagovaraju ga različiti legitimni religijski pravci i frakcije i
  3. tercijarna (standardna) egzistencija (3SE): najniži oblik življenja – odnosi se na uobičajeni egzistencijalni registar i velika većina ljudi egzistira u ovom modalitetu bivstvovanja.

Selman Repišti

(Iz istoimene knjige, objavljene 2013. godine)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *