Rockfeller, medicinska sestra, ček sa enormnom sumom i samopouzdanje:
https://www.youtube.com/watch?v=Nfaz0TNZr-o
Inteligencija, očekivanja, kritike i prevazilaženje niskog mišljenja o sebi:
https://www.youtube.com/watch?v=164Vt6hQx18
Navike, uspjeh, komunikacija, pasivni ljudi, lični rast, fokusiranje na onome što možemo promijeniti:
Uživajte!
S. R.
Ne možemo imati potpunu kontrolu nad svim aspektima svog života, a kamoli tuđeg. Ukoliko mislimo da možemo, onda je riječ o primarnoj kontroli. Međutim, ukoliko naučimo da prihvatimo neizvjesnost realnosti onakvom kakva jeste, uz to mijenjajući vlastite stavove, osjećanja i ciljeve, možemo se pohvaliti da imamo sekundarnu kontrolu.
Možemo pokušati mijenjati svijet, ljude, društvenu situaciju i klimu. Uzvraćati ljudima onako kako se Ne možemo imati potpunu kontrolu nad svim aspektima svog života, a kamoli tuđeg. Ukoliko mislimo da možemo, onda je riječ o primarnoj kontroli. Međutim, ukoliko naučimo da prihvatimo neizvjesnost realnosti onakvom kakva jeste, uz to mijenjajući vlastite stavove, osjećanja i ciljeve, možemo se pohvaliti da imamo sekundarnu kontrolu.
Možemo pokušati mijenjati svijet, ljude, društvenu situaciju i klimu. Uzvraćati ljudima onako kako se oni ponašaju prema nama. Zapravo, živjeti u skladu sa filozofijom ”uzvratiti udarac”. Identificirati se s nekom društvenom ulogom gdje možemo zadovoljiti potrebu za moći, dominacijom. Boriti se, udarati glavom u zid, pokazati krajnji oblik tvrdoglavosti i svojeglavosti. A sve to kako bismo zadobili primarnu kontrolu.
Ali, možemo se odlučiti da radimo na sebi, da prihvatimo filozofiju ”živjeti s tim (saznanjem, problemom)”. Mijenjati sebe, spustiti kriterijume, ovladati sobom, steći samokontrolu zajedno sa fleksibilnošću. Zadobiti sekundarnu kontrolu!
Želio bih nešto napisati i o sljedećoj pojavi, navici ili fenomenu. On(a) se zove mjesto (lokus) kontrole. Ako smatramo da je (skoro) svaki događaj u našem životu rezultat neke više sile, tuđe volje, sudbine, sticaja okolnosti, onda psiholozi kažu da imamo vanjski lokus kontrole. Drugim riječima, uticaj na važne događaje u našem životu kao da je van naše kontrole, izvan našeg djelokruga. Tipične izjave osoba sa vanjskim lokusom kontrole su:
Biće što mora biti.
Desiće se što je suđeno da se dogodi.
Sve je to Božja volja.
Takva mi je sudbina, šta ćeš.
A ako smatramo da možemo postupati i ponašati se po svojoj slobodnoj volji, te ako snosimo i preuzimamo odgovornost za svoje postupke, psiholozi kažu da je za nas karakterističan unutrašnji lokus kontrole. Dakle, mi smo ti koji krojimo vlastitu sudbinu, sadašnjost i budućnost, sreću i neraspoloženje, put ka uspjehu i neuspjehu. U ovom slučaju, odlikujemo se osobinama kao što su: aktivnost, djelotvornost, efikasnost i svrsishodnost.
Nekada se dešava da osobe s vanjskim lokusom kontrole budu pasivne i prepuste se sudbini. S druge strane, oni s unutrašnjim lokusom kontrole nekada neuspjeh koji je rezultat sticaja okolnosti pripisuju samima sebi. Oni su, u svojim očima, krivci za neku situaciju koja je bila nepredvidljiva.
Zato je dobro da smatramo kako je život u našim rukama, ali da se mogu pojaviti i neke iznenadne okolonosti, koje nisu rezultat naše volje i ponašanja. Dakle, da je naše poimanje sebe i svijeta pod uticajem unutrašnjeg lokusa kontrole, ali ne njegove ekstremne varijante. Uz to, trebamo shvatiti da izvjesni događaji nisu pod našom kontrolom. Drugim riječima, da ne možemo ostvariti apsolutnu kontrolu nad životom, već da se jednostavno trebamo pomiriti s nekim stvarima i prilagoditi im se. To znači sticati sekundarnu kontrolu.
Selman Repišti,
31. juli 2016.
To je zato što nailazite na pet glavnih prepreka:
Višesatno gledanje TV-a možda vas podsjeća na porodična okupljanja, kada ste bili skupa sa roditeljima i svojom braćom/sestrama. Jedenje velikih količina hrane može biti povezano sa ljubavlju vaše majke, koja je, pored ostalog, ispoljavana tako da ste dobivali velike, ukusne obroke koje ste jeli halapljivo, puni zadovoljstva i zahvalnosti, uz doživljaj emocionalne topline i ispunjenosti.
Možete biti nepušač i ne konzumirati alkohol, ali ne morate redovno raditi vježbe. S druge strane, možete održavati normalnu tjelesnu težinu, a da ste pritom pušač. Isto tako, možete se napijati vikendima, ali se truditi da slobodno vrijeme provodite na svježem zraku i u obaveznoj popodnevnoj šetnji.
Razlog leži u posljedicama loših navika, koje najčešće nisu trenutne, već se javljaju kasnije. Tako prekomjerno uzimanje hrane neće imati trenutne negativne učinke, već će oni biti prolongirani (odloženi za par sedmica, mjeseci…). Slično je sa konzumiranjem alkoholnih pića i cigareta, te tjelesnom neaktivnošću.
Ako smršate pet kilograma, nećete uvijek imati isti broj kilograma manje, već postoji mogućnost da se vratite na stare navike hranjenja i dobijete npr. sedam kilograma. Ako odlučite prestati pušiti i uspijete u svom naumu, možete nakon nekog vremena opet početi sa ovom negativnom zdravstvenom navikom. Ukoliko odlučite redovno ići na zdravstvene preglede, kasnije možete ponovo zanemariti svoje zdravlje i prestati ići ljekaru.
Pušenje i pijenje je češće u društvu u kome skoro svi to rade. Ovo su nepovoljni socijalni faktori. Slično, u kulturi kojoj pripadamo neke od (negativnih) zdravstvenih navika mogu biti norma po kojoj se ”treba” ponašati: dugotrajno sjedenje i ležanje; pretjerivanje u konzumiranju tijesta, masne hrane, alkohola i kafe; prekomjeran i naporan rad koji dovodi do stresa i izgaranja…
O prevazilaženju ili zaobilaženju ovih prepreka biće riječi u nekom od narednih članaka.
Selman Repišti,
20. 7. 2016.
Psihološka regeneracija (u daljem tekstu PR) ili samoobnova (SO) odnosila bi se na sve ono što preduzimamo kako bismo uspjeli da očuvamo, njegujemo i obnovimo svoj psihološki potencijal. Prije svega, PR podrazumijeva sposobnost da pomognemo sebi u situacijama (i nakon njih) kada nam je narušeno samopoštovanje, te kada određeni unutrašnji ili vanjski faktori prijete da naruše naš duševni mir, mentalno zdravlje i emocionalnu stabilnost.
PR je proces koji može započeti i prije neke nemile i neprijatne okolnosti. U tom slučaju, ogleda se u anticipiranju (pretpostavljanju i predviđanju) mogućih ishoda pomenutih okolnosti – procjenu eventualne psihološke štete ili opasnosti, te analiziranje svih mehanizama koji su nam na raspolaganju da je preveniramo, prihvatimo i nosimo se s njom. Dakle, PR može biti svjestan proces, kada ”hladne glave” procjenjujemo omjer gubitaka i dobitaka, odnosno potencijal naših strategija prevladavanja stresa u datim okolnostima i nakon njih. SO se, stoga, tiče naše volje i unutrašnje snage da situaciju preokrenemo u svoju korist, ili da iz nje (ukoliko je zaista neprijatna) izađemo sa što manje gubitaka i ostalih negativnih ishoda.
Primjer: Još jedan u nizu intervjua za posao
Ovdje je dobro poslužiti se strategijom snižavanja očekivanja. Budimo spremni na različite ishode. Nemojmo puno očekivati od intervjua. Jednostavno, pripremimo se najbolje što možemo, a negativan ishod ne mora biti naša krivica. Ukoliko pak dođe do pozitivnog ishoda, radost će biti tim veća što nismo mnogo očekivali od datog intervjua. Međutim, ako ne budemo primljeni na određeno radno mjesto i osjećamo da nam je profesionalno samopoštovanje i vjerovanje u svoje sposobnosti narušeno, naše je da kažemo sebi kako dovoljno vrijedimo, kako smo se potrudili koliko smo mogli i kako ovaj nepovoljan ishod prosto ne zaslužuje da mu više posvećujemo svoje vrijeme i pažnju.
PR se odvija i uz pomoć područja emocija. Da bismo se unaprijed pripremlili na neku neprijatnu situaciju, trebamo sniziti svoj nivo anksioznosti (tjeskobe) i pokušati se prepustiti pozitivnim emocijama (raditi stvari koje nas ispunjavaju, motivišu, opuštaju i ohrabruju). Važno je, dakle, da prevagnu pozitivna osjećanja. Nakon situacije koja je bila bolna, takođe treba biti otvoren za pozitivna iskustva, osjećanja i osobe. Obratiti se nekome ko je harizmatičan, optimističan, inspirativan. Prepustiti se dobrom raspoloženju, jer vjerujte – negativne emocije nisu vrijedne našeg života. Stoga ne smijemo biti fiksirani na njih, niti dozvoliti da one vladaju našim mišljenjem i ponašanjem. Zapamtite da ste Vi jedina osoba koja vlada svojim ponašanjem, emocijama, mišljenjem, izborima i donošenjem odluka. Premda naše emocije često budu proizvod neke situacije, one ipak nastaju u našoj glavi i podložne su našem uticaju. Na nama je da odaberemo da negativna osjećanja pretvorimo u pozitivna.
Primjer: Uprkos svemu što ste uradili za svoje dijete, ono je nezahvalno i ravnodušno prema Vama
Ovakav odnos direktno pogađa Ahilovu petu svakog normalnog, angažovanog roditelja. Ali, nedajte da Vas zavede! Vaša savjest je mirna. I to je najbitnije. Ako ste djetetu dali maltene sve što ste mogli, Vi ste dovoljno uradili za svoj odnos s njim. Trebate biti staloženi, jer ste mu pružili ono što možda Vi niste imali tokom svog djetinjstva i odrastanja. Dakle, budite svjesni pozitivne slike o sebi (ako je Vaše dijete nije osvijestilo). Vi ste roditelj za primjer – budite svjesni svog ponosa, zadovoljstva i ispunjenosti. Nekada djetetu treba vremena, da sazrije, da Vas razumije, da dođe u Vašu ulogu – ulogu dobrog i podržavajućeg roditelja. Stoga, glavu gore, jer Vi ste već obavili svoju životnu misiju. Zahvalnost bi trebala uslijediti kad-tad, zato budite strpljivi i opušteni.
Nadam se da sam Vam bar donekle uspio dočarati neke od mehanizama psihološke regeneracije (samoobnove). Sažimajući, osnovni principi bi glasili ovako:
Srdačno,
Selman Repišti
Nije mnogo važno koliko toga znate ili umijete. Bitnije je da svoja znanja, vještine i sposobnosti ”iznesete” pred druge dovoljno samouvjereno. Dakle, samopoštovanje i samopouzdanje su ključni elementi slike koju o vama imaju drugi ljudi. Ukoliko im date do znanja da vjerujete u sebe, te da ste nepokolebljivi i psihički snažni, time im šaljete sljedeće informacije: ”Posjedujem dobro mentalno zdravlje”, ”Prepreke koje imam u životu lako savladavam, ne plašeći se suočavanja s njima”, ”Siguran sam u svoje znanje, sposobnosti, talente i vještine”, ”Znam šta radim.”
Poštujte sebe i budite ponosni na sve ono što ste postigli do sada (i što namjeravate postići, odnosno ostvariti u budućnosti). Na ovaj način, ”rastete” u svojim očima, te sami sebi, ustvari, pružate sigurnu, trajnu i iskrenu podršku. Ovako radite na svojoj snazi volje, karakteru, nezavisnosti i jednoj vrsti ”psihičke samoodrživosti”. Kada drugi shvate koliko cijenite sami sebe, to će ih natjerati da vas i oni cijene, odnosno doživljavaju i gledaju s respektom (a možda i divljenjem).
Dajte drugima do znanja da je vaše vrijeme bitno, da ga nemate mnogo, te da ga ne trošite na nepotrebne stvari i aktivnosti. Dakle, ako drugi ljudi vide da ste zaista zauzeti, organizovani i ”imate šta raditi u životu”, vaša ”vrijednost” će porasti. S druge strane, osoba koja ostavlja utisak neangažovanosti, čovjeka koji u svom životu ima mnogo ”praznog hoda” i slično, biće percipirana kao neko ko nije dovoljno vrijedan, niti ozbiljan. Slično, ljudi će misliti da je ova osoba kolebljiva, te da joj čine neki vid usluge što nekada provedu vrijeme s njom. Dakle, cijenite svoje vrijeme i stavite to drugim ljudima na znanje.
Pokažite iskreno interesovanje za probleme, poteškoće, mišljenja i želje drugih ljudi. Po principu reciprociteta (obostranosti, uzajamnosti), i oni će biti zainteresovani za vaše probleme, stavove, principe, i slično.
Na kraju, preuzmite odgovornost za vlastito ponašanje i donesene odluke. Međutim, ukoliko su u donošenju odluka učestvovale i druge osobe, jasno im dajte do znanja u kojoj mjeri se eventualni negativni ishod zajedničke odluke može pripisati vama, a koliko njima. Naravno, vaše mišljenje će biti izrečeno isključivo iz vaše perspektive, što ćete naglasiti prilikom razgovora sa spomenutim osobama. To znači da ćete i njima dozvoliti da iznesu svoje mišljenje i percepciju čitave situacije. Dakle, insistirajte na tome da se vaša postignuća priznaju i adekvatno vrednuju, pri čemu nećete bježati od svojih pogreški. Pogreške i previde ćete priznati, iznoseći objektivne argumente kojima možete opravdavati svoje ponašanje, te ističući da ste nešto naučili iz svojih grešaka, uz dobru volju za promjenom i unapređenjem svoga ponašanja i/ili procesa donošenja odluka (bilo to na poslu ili u privatnom životu). I, držite se onoga što ste rekli, jer tako radite na samokritičnosti i principijelnosti.
Do sljedećeg članka,
srdačan pozdrav,
Selman Repišti
Ne vjerujte psihologu koji o radosti života govori s maskom na licu, ukočeno, svisoka – zaleđenog osmijeha, hladnog pogleda i krutog tjelesnog stava. On ne misli ono što govori – život je za njega samo projekat, odnosno, scena koja mu služi za manipulaciju drugima.
Ne vjerujte osobi koja se ne raduje spontanim trenucima pošteno zaslužene tuđe sreće (makar bila i vezana za nekoga ko joj nije naročito drag). One neće iskreno pozdraviti ni vašu sreću.
Ne vjerujte ljudima koji se ne raduju na autentičan način vašem (opet zasluženom i teškom mukom stečenom) uspjehu. Oni su, jednostavno, dobro uvježbani glumci na daskama života i prijateljstva.
Ne vjerujte onima koji vas (navodno) slušaju, ali vas ne čuju. Oni samo nervozno klimaju glavom dok im nešto pričate, a ustvari ne pokazuju nikakvo interesovanje za sadržaj onoga što ste podijelili s njima (makar to bilo intimno i delikatno).
Ne vjerujte osobama koje bez uzbuđenja i inspiracije pričaju o svojim životnim ciljevima, nadama i željama. Oni su proračunate, lijene i, nerijetko, emocionalno hladne.
Vjerujte onima koji istinski vjeruju u vas, bezuslovno vas prihvataju i spremno opraštaju vaše pogreške. Za njih vrijedi živjeti!
Selman Repišti
U prethodnom članku, upoznali smo vas sa nekim od Seligmanovih termina i doprinosa pozitivnoj psihologiji.
Seligman je rekao da trebamo upotrijebiti svoje snage (”jaču stranu”) i vrline kako bismo bili dio nečeg većeg, odnosno šireg od nas samih. Drugim riječima, naš istinski, autentični, pravi doprinos treba se ogledati i ispoljiti na širem planu, kako bismo u konačnici došli do toga da živimo smislen život.
Kad smo kod života, Seligman razlikuje tri ”stupnja” egzistencije, odnosno osmišljavanja života:
Sretno,
Ilda Imamović i Selman Repišti
Martin Seligman je američki psiholog koji je inače poznat po svom terminu naučena bespomoćnost. Naučena bespomoćnost je psihofizičko stanje koje nastaje usljed niza nepovoljnih ishoda po jedinku, u smislu da je individua bila bespomoćna, neefikasna i neefektivna jedan vremenski period. Nakon toga, ona odustaje od bilo kakvog zalaganja, napora, vjere i očekivanja uspjeha i učinkovitosti. Na kraju, postaje pasivna i nedjelotvorna, čak i kada joj objektivne prilike dozvoljavaju ”korak naprijed” i dopuštaju da promijeni svoju nezavidnu situaciju, tj. preokrene je u svoju korist.
Međutim, zadnjih decenija, Martin Seligman se bavi pozitivnom psihologijom. Jedna od njegovih knjiga zove se Naučeni optimizam, što dovoljno govori o njegovom pomaku ka proučavanju oblasti koja se odnosi na rast, razvoj i oplemenjivanje ličnosti.
Seligmanova koncepcija psihološkog blagostanja (dobrostanja, ili na engleskom wellbeing – a ) sastoji se u tome da on pretpostavlja kako psihološko dobrostanje ”leži” na pet stubova, tj. ima sljedećih pet elemenata:
a) njegovanje ispunjavajućih veza (prijatelji, porodica, intimne veze…);
b) pozitivne emocije (optimistični pogled na prošlost, sadašnjost i budućnost)
c) značenje i smisao (osjećaj da pripadamo i potreba da služimo nečemu važnijem, većem od samih nas)
d) postignuće i priznanje (bez obzira donosi li pozitivne emocije, vodi li smislu života ili nečemu drugome; dakle – postignuće, ambicija i ostvarivanje ciljeva samo po sebi)
e) puna (potpuna) uključenost u aktivnosti iz kojih učimo, u kojima rastemo kao ličnosti i koje ”hrane” (potkrepljuju) našu sreću (pozitivno raspoloženje).
Po Seligmanu, šest je vrlina koje su povezane sa smislenim životom, ispunjenjem i pozitivnim osjećanjima: hrabrost, mudrost/znanje, ljubav/humanost, pravičnost, duhovnost i umjerenost. One su kulturalno univerzalne i povezane sa dugoročnom srećom i zadovoljstvom životom.
Selman Repišti i Ilda Imamović,
Vaš tim Pozitivne psihologije
Dan je kratak za prepuštanje negativnim osjećanjima. Nemojte trošiti vrijeme na njih. Uostalom, one to i ne zaslužuju. Okrenite se sreći, zadovoljstvu, svrsi života, aktivirajte se i usmjerite svu pažnju na ono što je lijepo, prijatno i ugodno. Vaša pozitivna osjećanja i doživljaji su resurs u koji treba i vrijedi ulagati. Zato, glavu gore!
Danas je dan u kojem sebi ne trebate samo kazati, već i pokazati koliko cijenite/poštujete sebe! Možda vašeg partnera, roditelja, dijete ili prijatelja raduju male stvari. E, sada je došlo vrijeme da i samom sebi podarite neki mali, ali bitan znak pažnje. Sjetite se koliko je samopoštovanje važno za stabilnu i pozitivnu sliku o sebi.
Došlo je i vrijeme da čestitate sebi na svemu onome u čemu ste do sada uspjeli, šta ste naučili, uradili i sproveli u djelo. Svijest o vlastitim postignućima bitan je faktor za doživljavanje osjećanja i osjećaja kao što su PONOS, SAMOEFIKASNOST, SAMOPOUZDANJE i SMISAO ŽIVOTA.
Sretno,
Selman Repišti & Ilda Imamović,
ispred Pozitivne psihologije
Veliki psiholog, Philip Zimbardo, autor je teorije po kojoj naša iskustva, doživljaje, osjećanja, percepcije i ponašanja treba interpretirati u skladu sa tzv. vremenskim perspektivama.
Tako su ljudi koji imaju negativnu percepciju prošlosti (tzv. perspektivu ”negativne prošlosti”) zarobljeni u njoj, smatrajući da ne mogu napraviti korak naprijed. Oni razmišljaju o strahovima i traumama iz prošlosti, čime ih dodatno pojačavaju i dopuštaju im da im diktiraju dalji tok života.
Osobe koje imaju pozitivan doživljaj prošlosti (tzv. perspektiva ”pozitivne prošlosti”, mogu se ponašati i razmišljati na dva načina. Prvo, optimistično i samopouzdano. Drugo, mogu se plašiti budućnosti, jer ona po njima neće biti lijepa i ispunjena onako kako je to bila prošlost.
Ako čovjek živi od danas do sutra, onda je ”zaveden” hedonističkom sadašnjošću. Trudi se tražiti isključivo kratkoročne i kratkotrajne užitke, ne razmišljajući o sigurnoj i stabilnoj budućnosti.
Druga vrsta životarenja u sadašnjosti jeste fatalizam (tzv. ”fatalistička sadašnjost”). Ovo je jedan od najnepovoljnijih scenarija, zato što ovi ljudi smatraju da ne mogu promijeniti sebe, svoje uslove života i sudbinu. Misle da drugi odlučuju umjesto njih, da su stvari takve kakve jesu, da bijedan napor ne može uroditi plodom, jer ”desit će se ono što se mora i treba desiti”. Zato su pasivni, ne planiraju budućnost, već joj se prepuštaju. Ne nalaze unutrašnju snagu, jer očekuju da se stvari odvijaju same po sebi.
Konačno, vremenska perspektiva budućnosti podrazumijeva dugoročno planiranje, ulaganje u sebe, svoje vještine, znanja, talente, a sve u cilju postizanja psihološkog i materijalnog blagostanja.
Dobra vijest je da možete ODABRATI u skladu s kojim vremenskim okvirom ćete koncipirati svoje životne planove, ciljeve, korake, namjere, želje, prioritete i vrijednosti. Zato, odaberite pozitivnu prošlost (pokušajte se prisjetiti svih lijepih stvari koje ste doživjeli do sada i nemojte trošiti energiju na one koje vam nisu prijatne). Isto tako, dozvolite sebi da u sadašnjosti i budućnosti doživite još ljepše stvari (dakle, nemojte biti rob prošlosti, neka vam ona pruži siguran temelj za odmjereno uživanje u sadašnjosti i dugoročno zadovoljstvo životom u budućnosti). Znači, do vas je. Vaše je samo da donesete odluku!
Kada je riječ o ciljevima koje postavljate, važno je da oni budu dostižni. Isto tako, veći, dugoročniji cilj podijelite na manje, kratkoročnije i lakše ostvarljive ciljeve. Nadalje, snizite prag svojih očekivanja, kako se ne biste razočarali ukoliko nešto ne postignete onako kako ste zamišljali i htjeli. Zatim, nagradite sebe nakon svakog ostvarenog cilja, a naročito onda kada prevazićete svoja očekivanja!
Sretno,
Selman Repišti i Ilda Imamović,
Tim PP