Nelsonu Mandeli
Nepojmljivo širok za haiku,
nipošto svediv na statičnu sliku,
pagodno besmrtna starosti,
puteno ponosna blagosti,
nepobjedivi oče Madiba!
Udno obala jina i janga,
postajuć’ svetiji od hinduskog Ganga,
oprezno si upisao liniju gipku,
vješto razapinjuć’ crno-bijelu čipku.
Šamanski majstore Nelsone,
spajao si južnjačke, strpljivo, eone,
tvoje su ruke, prečasni Mandela,
bile ćuprija afričkih favela.
Skrušeni oče Madiba,
za sve ti, još jednom – spasiba.
Majci Terezi
Velika Majko odežde ljudske,
siromašno siroče
ubogo svako
kitila si
i štitila
okrajkom plavičastim
sarija anđeoskog pamučnog.
Majko Zemljo kore osunčane,
utroba Ti ni časa
ne bješe tijesna
za svu djecu othranjenu
škrtom porcijom
kašike paorske.
Zemljo blagorodna,
tkanja raznorodna,
svi smo,
od Skoplja do Kalkute,
i prije Tebe
odabrali Tvoje skute.
Mahatmi Gandhiu
Neustrašivi asketo,
ahimse luče čuvaru,
nenametljivi profeto,
čovjekoliki Avataru!
Pamte li kako ti se poklonio
dželat tvoj krvožeđu zaluđeni
što ti je atmu od tijela odvojio,
ubogi sužanj netom probuđeni?
Znaju li kako se osramotiše,
pljunuvši ljudskom rodu u lice,
u sablasti, odmah se pretvoriše,
u nakaradne, kukavne izdajice.
Blasfemijom ovili te, Mohandas,
zlatom zemaljskim pohlepno se kite,
vulkan oholosti – moderni je Parnas,
ratoljubni bataljoni – njegove su svite.
Molim te, Mahatma, uprkos tome,
Oprost im pruži, za njih se založi,
njihove su duše usljed karme trome,
na njihovo tjeme ti ruku položi.