Tag: blagostanje

KAKO DO PSIHOLOŠKOG BLAGOSTANJA?

Martin Seligman je američki psiholog koji je inače poznat po svom terminu naučena bespomoćnost. Naučena bespomoćnost je psihofizičko stanje koje nastaje usljed niza nepovoljnih ishoda po jedinku, u smislu da je individua bila bespomoćna, neefikasna i neefektivna jedan vremenski period. Nakon toga, ona odustaje od bilo kakvog zalaganja, napora, vjere i očekivanja uspjeha i učinkovitosti. Na kraju, postaje pasivna i nedjelotvorna, čak i kada joj objektivne prilike dozvoljavaju ”korak naprijed” i dopuštaju da promijeni svoju nezavidnu situaciju, tj. preokrene je u svoju korist.

Međutim, zadnjih decenija, Martin Seligman se bavi pozitivnom psihologijom. Jedna od njegovih knjiga zove se Naučeni optimizam, što dovoljno govori o njegovom pomaku ka proučavanju oblasti koja se odnosi na rast, razvoj i oplemenjivanje ličnosti.

Seligmanova koncepcija psihološkog blagostanja (dobrostanja, ili na engleskom wellbeing – a ) sastoji se u tome da on pretpostavlja kako psihološko dobrostanje ”leži” na pet stubova, tj. ima sljedećih pet elemenata:

a) njegovanje ispunjavajućih veza (prijatelji, porodica, intimne veze…);

b) pozitivne emocije (optimistični pogled na prošlost, sadašnjost i budućnost)

c) značenje i smisao (osjećaj da pripadamo i potreba da služimo nečemu važnijem, većem od samih nas)

d) postignuće i priznanje (bez obzira donosi li pozitivne emocije, vodi li smislu života ili nečemu drugome; dakle – postignuće, ambicija i ostvarivanje ciljeva samo po sebi)

e) puna (potpuna) uključenost u aktivnosti iz kojih učimo, u kojima rastemo kao ličnosti i koje ”hrane” (potkrepljuju) našu sreću (pozitivno raspoloženje).

Po Seligmanu, šest je vrlina koje su povezane sa smislenim životom, ispunjenjem i pozitivnim osjećanjima: hrabrost, mudrost/znanje, ljubav/humanost, pravičnost, duhovnost i umjerenost. One su kulturalno univerzalne i povezane sa dugoročnom srećom i zadovoljstvom životom.

Selman Repišti i Ilda Imamović,

Vaš tim Pozitivne psihologije

 

Savjeti psihologa: O BUDUĆNOSTI, CILJEVIMA I OČEKIVANJIMA

Veliki psiholog, Philip Zimbardo, autor je teorije po kojoj naša iskustva, doživljaje, osjećanja, percepcije i ponašanja treba interpretirati u skladu sa tzv. vremenskim perspektivama.

Tako su ljudi koji imaju negativnu percepciju prošlosti (tzv. perspektivu ”negativne prošlosti”) zarobljeni u njoj, smatrajući da ne mogu napraviti korak naprijed. Oni razmišljaju o strahovima i traumama iz prošlosti, čime ih dodatno pojačavaju i dopuštaju im da im diktiraju dalji tok života.

Osobe koje imaju pozitivan doživljaj prošlosti (tzv. perspektiva ”pozitivne prošlosti”, mogu se ponašati i razmišljati na dva načina. Prvo, optimistično i samopouzdano. Drugo, mogu se plašiti budućnosti, jer ona po njima neće biti lijepa i ispunjena onako kako je to bila prošlost.

Ako čovjek živi od danas do sutra, onda je ”zaveden” hedonističkom sadašnjošću. Trudi se tražiti isključivo kratkoročne i kratkotrajne užitke, ne razmišljajući o sigurnoj i stabilnoj budućnosti.

Druga vrsta životarenja u sadašnjosti jeste fatalizam (tzv. ”fatalistička sadašnjost”). Ovo je jedan od najnepovoljnijih scenarija, zato što ovi ljudi smatraju da ne mogu promijeniti sebe, svoje uslove života i sudbinu. Misle da drugi odlučuju umjesto njih, da su stvari takve kakve jesu, da bijedan napor ne može uroditi plodom, jer ”desit će se ono što se mora i treba desiti”. Zato su pasivni, ne planiraju budućnost, već joj se prepuštaju. Ne nalaze unutrašnju snagu, jer očekuju da se stvari odvijaju same po sebi.

Konačno, vremenska perspektiva budućnosti podrazumijeva dugoročno planiranje, ulaganje u sebe, svoje vještine, znanja, talente, a sve u cilju postizanja psihološkog i materijalnog blagostanja.

Dobra vijest je da možete ODABRATI u skladu s kojim vremenskim okvirom ćete koncipirati svoje životne planove, ciljeve, korake, namjere, želje, prioritete i vrijednosti. Zato, odaberite pozitivnu prošlost (pokušajte se prisjetiti svih lijepih stvari koje ste doživjeli do sada i nemojte trošiti energiju na one koje vam nisu prijatne). Isto tako, dozvolite sebi da u sadašnjosti i budućnosti doživite još ljepše stvari (dakle, nemojte biti rob prošlosti, neka vam ona pruži siguran temelj za odmjereno uživanje u sadašnjosti i dugoročno zadovoljstvo životom u budućnosti). Znači, do vas je. Vaše je samo da donesete odluku!

Kada je riječ o ciljevima koje postavljate, važno je da oni budu dostižni. Isto tako, veći, dugoročniji cilj podijelite na manje, kratkoročnije i lakše ostvarljive ciljeve. Nadalje, snizite prag svojih očekivanja, kako se ne biste razočarali ukoliko nešto ne postignete onako kako ste zamišljali i htjeli. Zatim, nagradite sebe nakon svakog ostvarenog cilja, a naročito onda kada prevazićete svoja očekivanja!

Sretno,

Selman Repišti i Ilda Imamović,

Tim PP