Nije mnogo važno koliko toga znate ili umijete. Bitnije je da svoja znanja, vještine i sposobnosti ”iznesete” pred druge dovoljno samouvjereno. Dakle, samopoštovanje i samopouzdanje su ključni elementi slike koju o vama imaju drugi ljudi. Ukoliko im date do znanja da vjerujete u sebe, te da ste nepokolebljivi i psihički snažni, time im šaljete sljedeće informacije: ”Posjedujem dobro mentalno zdravlje”, ”Prepreke koje imam u životu lako savladavam, ne plašeći se suočavanja s njima”, ”Siguran sam u svoje znanje, sposobnosti, talente i vještine”, ”Znam šta radim.”
Poštujte sebe i budite ponosni na sve ono što ste postigli do sada (i što namjeravate postići, odnosno ostvariti u budućnosti). Na ovaj način, ”rastete” u svojim očima, te sami sebi, ustvari, pružate sigurnu, trajnu i iskrenu podršku. Ovako radite na svojoj snazi volje, karakteru, nezavisnosti i jednoj vrsti ”psihičke samoodrživosti”. Kada drugi shvate koliko cijenite sami sebe, to će ih natjerati da vas i oni cijene, odnosno doživljavaju i gledaju s respektom (a možda i divljenjem).
Dajte drugima do znanja da je vaše vrijeme bitno, da ga nemate mnogo, te da ga ne trošite na nepotrebne stvari i aktivnosti. Dakle, ako drugi ljudi vide da ste zaista zauzeti, organizovani i ”imate šta raditi u životu”, vaša ”vrijednost” će porasti. S druge strane, osoba koja ostavlja utisak neangažovanosti, čovjeka koji u svom životu ima mnogo ”praznog hoda” i slično, biće percipirana kao neko ko nije dovoljno vrijedan, niti ozbiljan. Slično, ljudi će misliti da je ova osoba kolebljiva, te da joj čine neki vid usluge što nekada provedu vrijeme s njom. Dakle, cijenite svoje vrijeme i stavite to drugim ljudima na znanje.
Pokažite iskreno interesovanje za probleme, poteškoće, mišljenja i želje drugih ljudi. Po principu reciprociteta (obostranosti, uzajamnosti), i oni će biti zainteresovani za vaše probleme, stavove, principe, i slično.
Na kraju, preuzmite odgovornost za vlastito ponašanje i donesene odluke. Međutim, ukoliko su u donošenju odluka učestvovale i druge osobe, jasno im dajte do znanja u kojoj mjeri se eventualni negativni ishod zajedničke odluke može pripisati vama, a koliko njima. Naravno, vaše mišljenje će biti izrečeno isključivo iz vaše perspektive, što ćete naglasiti prilikom razgovora sa spomenutim osobama. To znači da ćete i njima dozvoliti da iznesu svoje mišljenje i percepciju čitave situacije. Dakle, insistirajte na tome da se vaša postignuća priznaju i adekvatno vrednuju, pri čemu nećete bježati od svojih pogreški. Pogreške i previde ćete priznati, iznoseći objektivne argumente kojima možete opravdavati svoje ponašanje, te ističući da ste nešto naučili iz svojih grešaka, uz dobru volju za promjenom i unapređenjem svoga ponašanja i/ili procesa donošenja odluka (bilo to na poslu ili u privatnom životu). I, držite se onoga što ste rekli, jer tako radite na samokritičnosti i principijelnosti.
Do sljedećeg članka,
srdačan pozdrav,
Selman Repišti