Prvo, bitno je razmisliti o uzroku ili povodu za anksioznost. U suprotnom, radite samo na njenim posljedicama (premda i u ovom slučaju možete postići vidljiva poboljšanja). Drugim riječima: šta je to što vam izaziva osjećaj nelagode, zabrinutosti, napetosti, straha i neprijatnog iščekivanja?
Drugo, ne oklijevajte tražiti pomoć od osoba kojima vjerujete i koje vama vjeruju. Vjerovatno se plašite da će vaša okolina smatrati da ste ”slabići”, ”nesposobni” ili slično. Nemojte se plašiti. Možda vam baš vaš sagovornik ispriča svoje iskustvo s osjećajem anksioznosti, te vam to donese olakšanje ili vam da do znanja da niste sami i da drugi ljudi doživljavaju ono što i vi.
Treće, budite svjesni da su neke stvari jednostavno van vaše kontrole, te da tuđu odgovornost i ”prst sudbine” ne možete pripisivati sebi. Da pojasnim, život je sam po sebi nepredvidljiv i mi smo ti koji se trebamo prilagoditi, živjeti vlastiti život i iz svake situacije (pa i one koja je loša po nas) izvući pouku i dobiti snagu da nastavimo dalje. Stoga, nemojte biti mnogo opterećeni osjećajem krivice, strahom da će vam se (ili vašim bližnjima) nešto loše desiti. Isto tako, mogle bi se dogoditi i lijepe stvari, povoljne po svakog do koga vam je stalo.
Četvrto, neka osobe koje trebaju čuti zaista čuju vašu životnu priču, uspone i padove, postignuća i razočaranja! Time potvrđujete sa ste ljudi, od krvi i mesa, otvoreni i zainteresovani za vlastiti boljitak i život. Budite ljudima uzor, I NEMOJTE PRIHVATITI ULOGU ŽRTVE ILI OSOBE KOJA IMA NEKI OZBILJAN PROBLEM. Ma kako vam život bio težak i nepodnošljiv, inspirirajte svoju okolinu! Vi to možete, a mi to znamo.
Još ćemo uskoro govoriti o prevladavanju osjećaja anksioznosti, a do tada vas pozivamo da nam se javite i da primjenjujete ono što smo vam savjetovali.
Srdačno,
Selman Repišti,
ispred tima Pozitivne psihologije