Anksioznost je stanje napetosti, strepnje, tjeskobe i zabrinutosti. To je onaj neodređeni, neprijatni osjećaj straha, uplašenosti za sebe i/ili za druge, kao i za ishod neke situacije u budućnosti.
Anksiozne osobe često su nesigurne u sebe, plaše se onoga što im se može desiti ili što se može dogoditi njihovim najbližima. Često imaju osjećaj da će izgubiti kontrolu nad sobom, te da nemaju dovoljno kontrole nad svojim životom.
Anksioznost je usko vezana uz sklonost depresiji, s tim što depresiju prate osjećanja bespomoćnosti, tuge, rezigniranosti i neraspoloženja, uz pad psihičke i fizičke energije. Kada smo depresivni, naša snaga volje opada, što posljedično smanjuje našu inicijativnost, te nas ograničava u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
Nego, da se vratimo na anksioznost. Riječ je o stanju ili poremećaju koji se može manifestovati na nekoliko načina i u nekoliko formi:
a) kao skup stresnih reakcija, doživljaja i osjećanja;
b) kao neka od fobija (npr. strah od otvorenog prostora, od drugih ljudi, od zatvorenog prostora, od visine…);
c) u formi opsesivnih misli i prisilnih radnji (opsesivno-kompulzivni poremećaj spada u anksiozne poremećaje);
d) kao posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), nakon nekog izrazito traumatskog doživljaja i događaja, kao što je rat, zlostavljanje i slično;
e) kao prošireni strah i strepnja usljed velikog broja stvari, ljudi i situacija (poznato i kao generalizirani anksiozni poremećaj);
f) kao ”strah od straha” (tj. uplašenost da će se doživjeti ili svjedočiti nečemu strašnom i nepodnošljivom.
Kako pomoći sebi?
Prvo, potrebno je da se edukujemo o tome šta je anksioznost, tj. koji su njeni simptomi.
Drugo, primjenjivati vježbe disanja i opuštanja (npr. disanje u unaprijed određenom ritmu – tipa tri sekunde udah, tri sekunde zadržavanje daha i tri sekunde izdah; mogu se primjenjivati i druge tehnike relaksacije, kao što je meditacija, progresivno opuštanje: polako opuštate svaki dio tijela, uz ravnomjerno disanje).
Treće, napraviti listu stvari i situacija koje vam izazivaju anksioznost. Potom, rangirati ove stvari (prvi rang dobiva najstresnija i najneprijatnija situacija, posljednji ona situacija koja izaziva najniži stupanj anksioznosti). Nakon toga, zamišljati situacije sa niskim nivoom anksioznosti i u isto vrijeme se pokušati opustiti (uz tehnike disanja i ostale metode relaksacije). Kada steknemo osjećaj da smo se opustili u ovim situacijama, preći na više anksiozne situacije i ponoviti tehnike relaksacije (opuštanja). Raditi ovu vježbu sve dok se ne stigne do najanksioznijih situacija i dok ovdje ne postignete za vas prihvatljiv nivo opuštenosti.
Naravno, nemojte zaboraviti nagraditi sebe (npr. omiljenim jelom, izletom, aktivnošću…) svaki put kada postignete prihvatljiv stepen smirenosti. Tako ćete dodatno ubrzati svoj napredak.
Radujem se vašim pozitivnim promjenama, nadajući se da vam je članak bio od koristi.
Srdačno,
Selman Repišti,
magistar psihologije