Vi držite uzde svoga života!
Zamislite da jašete na konju. Konj ponekad slijedi vaše naredbe, a nekada postupa po vlastitoj volji. Pretpostavimo da je njegova narav i poslušnost određena genetskim faktorima, i to 50%. Hoćete li odustati od njegovog zauzdavanja? Naravno da ne. Ipak ste vi ti koji držite njegove uzde. Vi ste njegov vlasnik, gospodar i gazda. Ovu metaforu sam upotrijebio kako bih vam dočarao da ste upravo vi taj/ta koji/a vlada svojim životom.
Istraživanja pokazuju da se 50% naše sreće nasljeđuje. Eto dobrih vijesti za sve one čiji roditelji su zaista sretne osobe. Šta je sa nekima od vas čiji roditelji su turobni, skloni razočaranju ili depresiji? Ne brinite, imam recept i za vas. Vi možete djelovati na preostalih 50% uticaja na sreću, koji su okolinske prirode. Dakle, vaš izbor da budete sretni i sve ono što preduzimate u ovu svrhu, mogu kompenzirati ”lošu” genetiku. Međutim, ovdje nije kraj. Sigurno svako od vas može naći bar jednu osobu u svojoj široj porodici, koja je zračila srećom, zavodljivom harizmom i koja je motivirala svoje bližnje da postignu nešto u životu, bez obzira na prepreke sa kojima se suočavaju. Zato kao psiholog garantiram da niko od vas neće biti žrtvom punih 50% ”loših” genetskih utjecaja. Kod nekoga će to biti 35%, kod drugih 20% … U svakom slučaju, doći ćete do sljedeće računice: moja genetika i moje samostalno zalaganje sigurno će me dovesti do primjetno sretnijeg života. Ljudi moji, ovo je činjenica, empirijska (praktično potvrđena) stvar!
Još nešto, neki od nas mogu vjerovati da sudbina (u manjoj ili većoj mjeri) utječe na kvalitetu našeg života. Međutim, svi dobro znamo da je presudan vlastiti trud, aktivno zalaganje za lični boljitak. Uzmite samo primjer posla. Možete se žaliti da nemate posla. Pretpostavite da vam neko ponudi dobro plaćen posao. Na vama je da odaberete hoćete li ga raditi, ili ne. Ako nećete, za to nije kriva sudbina, već je ova odluka jednostavno odraz vašeg izbora. Ako vas neko pohvali, možete odabrati da sebi kažete: ”On nije bio iskren” ili ”Ja ne zaslužujem ovu pohvalu”. Ponavljam, to nisu prsti sudbine, nego vaš izbor i odnos prema onome što ste upravo čuli (ako vas ljudi hvale, prosto im se zahvalite i čestitajte sebi što ste tako dobri da vas je neko zapazio i nagradio lijepim riječima!).
Obicno je lakse reci to je sudbina nego zavrnuti rukav i malo poraditi na tom svom cilju 🙂
Vecina ljudi koje ja poznajem je, da se tako izrazim, depresivna, mali procenat je ocajnih, a jos manji sretnih ili zahvalnih. Smatram da je samo zahvalan covjek sretan, zahvalan ljudima i Bogu.
Uglavnom cekaju da marsovci slete da se nesto desi, nije vazno ni sta ni kako, sto mene iritira jer nikad nisam voljela da mi dan prodje tek onako a kamo li da mi zivot prolazi.
Većina ljudi je umišljena i sebična.Misle da su glavne uloge i da su najbitniji na svijetu,glume tugu i prave probleme tamo gde ih nema,to su obične budale i nebitni likovi.Umisle sebi da je život film ima ih dosta takvih među blogerima.Nekad i ja dođem u takvo stanje ali se brzo trgnem i kažem:”HALLO BA IDEMO DALJE BORI SE LOMI RUŠI TRGAJ,TI SI NO:1,NAJBOLJI SI.ITD”.
Slažem se. Međutim, nekima treba ohrabrenja, pa se trudimo da im koliko-toliko pomognemo. Ne može svako sam sebe motivirati. Nažalost, u našoj javnosti je upravo ova situacija koju ste opisali. Nebitne osobe su pune sebe, dominantne, ponosne, asertivne, prodorne. Uzimaju sve za sebe, a drugima uskraćuju šansu da dođu do izražaja sa svojim idejama i zamislima. Šta mislite, ima li nade za naše društvo? Može li se išta promijeniti?
Ako mislite na bosanskohercegovačko društvo,može nam samo pomoći obrazovanje,nauka i putovanja.Nikakva vjera,nacija ni bilo šta drugo nam ne može pomoći može nam samo odmoći.Žao mi je što mnogi u vjeri traže duhovnu snagu kod nas a ustavri vjere nas zavađaju i uništiše.Pogledajte ljude u norveškoj svedskoj danskoj italji,njih ne zanima puno vjera ljudi su ekonomski stabilni i samo rade putuju i uživaju.To su ljudi kulturnii,ja sam evo u italiji.Toliko su ljubazni da čak me pitaju na bosanskom jeziku kako sam?