Psihologija i šah

Pretpostavlja se da je šah nastao na prostoru današnje Indije, oko 600. godine nove ere. Kasnije su ga Arapi ”prenijeli” iz Persije ka zapadu.  Današnja šahovska pravila egzistiraju u gotovo neizmijenjenom obliku posljednjih 500 godina.

Šah se, u psihologiji, najviše istraživao u njene tri discipline. Prva je kognitivna psihologija (istraživanje opažanja, mišljenja, pamćenja, učenja, inteligencije i jezika), druga psihologija ličnosti (istraživanje relativno trajnih i stabilnih crta ličnosti, te dinamike i njenog razvoja), a treća zdravstvena psihologija (ispitivanje opaženog stresa kod igrača šaha i njegovih psihofizioloških indikatora). Studije o šahu su najbrojnije u kognitivnoj psihologiji i nude nam uvid u mentalne reprezentacije igrača ovog sporta, njihovu inteligenciju, memoriju, te usmjeravanje i distribuciju pažnje tokom igre.

Šahisti-eksperti su pohranili mnogo konfiguracija u dugoročnom pamćenju. Po potrebi ih prizivaju u radno pamćenje da bi iznašli što bolje rješenje problema sa kojim se susreću na šahovskoj ploči. Oni trebaju biti svjesni svih mogućnosti i prijetnji, te razmišljati nekoliko poteza unaprijed, pokušavajući predvidjeti sljedeći potez svoga protivnika. U tome im pomažu imaginacija i intuicija, odnosno mentalne reprezentacije potencijalnih odnosa među figurama i prethodno iskustvo.

Istraživanja pokazuju da eksperti, upoređeni sa amaterima u šahu, značajno bolje pamte raspored šahovskih figura na ploči (ako je on smislen). Međutim, ove razlike nisu toliko velike kada je zadatak zapamtiti nasumične konfiguracije. Zadatak koji se ekspertima u šahu prezentuje kao distraktor (tj. nešto što odvraća njihovu pažnju od glavnog fokusa), i to nakon zadatka upamćivanja smislenih konfiguracija, ne mijenja mnogo stepen njihovog dosjećanja. Kod amatera (novaka), ovakav zadatak ima značajan negativan učinak na njihovo dosjećanje rasporeda šahovskih figura na ploči. Ipak, ako se zadatak u ulozi distraktora prezentuje tokom faze upamćivanja, razlike u dosjećanju prestaju biti zanemarljive. Bez obzira na to, eksperti se i dalje bolje sjećaju zadane konfiguracije, u odnosu na amatere. Novaci su manje uspješni u otkrivanju prilika i opasnosti u igri, s povećanjem udaljenosti između figura. S druge strane, ovaj fenomen (povećanje nepažnje i porastom distance među šahovskim figurama) je zanemarljiv u grupi šahista-eksperata.

Prosjek koeficijenta generalne inteligencije šahista je značajno veći u odnosu na prosjek opšte populacije. Šahisti takođe postižu više rezultate na neverbalnom, u odnosu na verbalni dio testa inteligencije. Neverbalni dio uključuje zadatke kao što su oni koji se odnose na prostorno rezonovanje, nalaženje logičnih obrazaca u slaganju nekog mozaika ili figure i slično. Numerička inteligencija (sposobnost brzog, svrsishodnog ”baratanja” brojevima i matematičkim operacijama) vrsta je mentalnih sposobnosti koja je najsnažnije povezana sa uspjehom u šahu.

Studije u psihologiji ličnosti upućuju na spolne razlike u povezanosti nekih osobina ličnosti sa uspješnošću u šahu. Tako se ispostavilo da su žene-ekstraverti uspješnije od žena-introverata. Dakle, otvorene, komunikativne i socijalno angažovane žene postižu bolji rejting u šahu, za razliku od samozatajnih, zatvorenih i socijalno-inhibiranih pripadnica ljepšeg spola. Ovaj efekat je kod muškaraca obrnut: tihi, nekomunikativni muškarci koji se drže po strani (riječju, introverti) bolji su igrači od energičnih, otvorenih i socijalno-dominantnih muškaraca (ekstraverata). Žene-šahisti percipiraju nešto niži nivo stresa u odnosu na  opštu populaciju i muškarce, kao i značajno viši nivo zadovoljstva životom. Iznenađujuće, žene iz ove grupe sportista izražavaju veću potrebu za postignućem u odnosu na muškarce.

Kada je riječ o studijama u području zdravlja, žene-šahisti pokazuju manju zabrinutost za vlastito fizičko zdravlje u odnosu na muškarce-šahiste. One se manje žale na tjelesne simptome od muškaraca. Istraživanja u kojima nisu ispitivane spolne razlike pokazuju da se na početku igre ubrzava rad srca šahista, da bi tokom igre ostao relativno stabilan (i viši u odnosu na neku aktivnost neutralnog karaktera). Disanje je nešto brže, a potrošnja kiseonika i kalorija nešto viša u odnosu na ”stanje mirovanja”, međutim, porast u ovim fiziološkim parametrima je zanemarljiv.

Za uspješnost u šahu važni su i još neki faktori: rani početak igranja i članstvo u nekom šahovskom klubu, broj  igara na raznim turnirima (više vježbe u realnim uslovima – veći uspjeh), te veća kontrola prilikom izražavanja emocija (kako protivnik ne bi bio u stanju ispravno ”pročitati” govor tijela svoga suigrača: zabrinutost, nervozu, strah…).

Kao i u svakom sportu, u šahu je veoma bitna psihološka priprema igrača. Oponent sa mnogo pobjeda, priznanja i internacionalnom slavom može djelovati ”strašnije” nego što on to zaista jeste. Neki izuzetno dobri šahisti (koji su obećavali mnogo) priznali su da se nisu plašili igre ovakvog oponenta, već njega kao međunarodno poznatog i priznatog igrača nasuprot kojega moraju sjesti. Međutim, kako je igra odmicala, više su svoju pažnju usmjerili na otvaranje, taktike, vrebanje prilika i ostale tehničke stvari koje su bile vezane za igru. U tim trenucima, njihovo samouzdanje je raslo, te su povremeno i zaboravljali ko sjedi prekoputa njih. U nekim partijama, ovi (veoma dobri) igrači koje je javnost manje veličala su i pobjeđivali. Primjer je pobjeda Judit Polgar nad Garryem Kasparovim.

Ne smije se zanemariti ni rad na fizičkoj kondiciji. Šah je sjedeća igra i problemi sa leđima i neaktivnošću mogu djelovati nepovoljno po uspješnost igrača. Bolovi i umor mogu odvratiti pažnju i poremetiti koncentraciju šahista. S druge strane, dovoljan dotok kiseonika u moždani krvotok bitan je preduslov uspješnosti u misaonim aktivnostima i igrama. Neurastenija (sindrom hroničnog umora) dodatno narušava fokusiranost na igru. Osoba se osjeća fizički i mentalno umornom, a da za to ne postoji vidljiv uzrok tjelesne prirode. Sve u svemu, potrebno je održavati mentalnu higijenu, kao i fizičku spremnost. Sprega između tjelesnog i psihičkog zdravlja je predmet interesovanja zdravstvene psihologije, bihevioralne medicine, psihopatologije i psihijatrije. Zato je proučavanje šahista i njihovih životnih navika u okviru pobrojanih oblasti od izuzetnog značaja za podršku i razumijevanje ovog profila sportista.

Selman Repišti,

6.4. 2017.

Rukopis, osobine ličnosti, emocionalna stanja… ima li povezanosti?

Tema mog diplomskog rada bila je Povezanost grafoloških crta sa osobinama ličnosti. Dakle, trebao sam provesti istraživanje kojim bi se ispitalo ima li uopće korelacije između navedenih varijabli. Također sam uzeo u obzir trenutno afektivno stanje sudionika istraživanja, kao i neke druge njihove karakteristike (spol, težina i visina).

150 sudionika ove studije trebalo je prepisati relativno kratak odlomak neutralnog sadržaja, na papir bez linija, unutar za to predviđenog (unaprijed definiranog) prostora. Slijede nalazi istraživanja.

Osobine ličnosti. Generalno gledano, ne postoji povezanost između osobina ličnosti i grafoloških crta. Međutim, u nekoliko posebnih slučajeva, dobivene su niske, ali statistički značajne korelacije.

Tako osobe otvorene za nova iskustva preferiraju pisati naliv-perom i grafitnom olovkom, ne vole pisati plavom kemijskom, slova naginju više ulijevo, a nagib retka im varira. Savjesne osobe vole pisati plavom kemijskom i naliv-perom, a ugodne osobe pretežno plavom kemijskom. Optimisti imaju tendenciju umanjiti veliko početno slovo, kao i širinu slova. Slova pretežno naginju udesno, a retci pisanja su im nešto zbijeniji.

Također sam angažirao tri neovisna procjenjivača, koji su na osnovu rukopisa trebali procijeniti u kojoj mjeri sudionici posjeduju određene osobine ličnosti, pretpostavljene Petofaktorskim modelom (inače dominantnim modelom u suvremenoj psihologiji ličnosti). Tako procjene: ekstraverzije, neuroticizma, savjesnosti, ugodnosti i otvorenosti prema iskustvu nisu povezane sa prosječnim ocjenama koje su dala tri neovisna procjenjivača.

Pozitivni i negativni afektivitet. Sudionici istraživanja trebali su procijeniti kako se osjećaju u datom trenutku. Emocionalna stanja koja su mogla biti prisutna kretala su se od ”uznemireno”, ”uplašeno”, ”živčano”, pa sve do ”poletno”, ”ponosno”, ”uzbuđeno”. Neka su nosila negativne, druga pozitivne konotacije. Nije dobivena statistički značajna povezanost između značajki rukopisa i trenutnog emocionalnog stanja sudionika ove studije.

Spolne razlike. Studentice ostavljaju veće margine dok pišu, te kod njih više varira lijeva margina, nego što je to slučaj kod studenata. Također, srednja zona slova (npr. visina slova ”a”, ”r” i ”s”) je viša nego kod muškaraca, s druge strane, muškarci ističu gornju zonu rukopisa (npr. dužina gornje petlje slova ”d”, ”b” i ”k”). Sudionice, u odnosu na sudionike istraživanja, preferiraju pisanje plavom i crvenom tintom. Druge značajke i parametri rukopisa nisu spolno specifični.

Težina i visina. Za rukopis debljih i viših osoba karakterističan je dulji gornji dio slova (gornja zona), kao i uže margine, te veći razmaci između redaka. Ostale karakteristike rukopisa nisu u korelacijama sa težinom i visinom.

Stabilnost rukopisa. Stabilnost je operacionalizirana (određena u terminima mjerljivosti) kao stupanj povezanosti mjere date grafološke crte na početku i na kraju uzorka rukopisa ispitanika. Drugačije rečeno, u pitanju je stupanj u kome sudionik dosljedno piše, tako da je njegov rukopis sličan u različitim dijelovima prepisanog odlomka. Najstabilniji je nagib slova, potom visina gornje zone, pa visina donje zone (donje petlje slova ”g” ”j” i ”p”). Najmanje su stabilni (zadnja je najnestabilnija): širina desne margine, udaljenost točke (slova ”i” i ”j”) od osnove slova i nagib retka.

Uzimajući u obzir izložene rezultate, zaključeno je da, općenito gledano, nema povezanosti između afektivnih stanja, osobina ličnosti i težine i visine s jedne i grafoloških crta i preferencije sredstva za pisanje s druge strane. Prisutne su određene spolne razlike u rukopisu, koje se vjerojatno mogu objasniti određenim bioantropološkim osobinama muškaraca i žena. Stabilnost rukopisa je važna stavka u forenzici, gdje može služiti kao provjera autentičnosti rukopisa počinitelja i/ili žrtve.

Rukopis se, pored ostalog, koristi u mjerenju implicitnog samopoštovanja, na način da se ispituje veličina nečijeg potpisa unutar zadanog okvira (prostora). Potpis je ipak lični pečat određene osobe, tako da se ovdje otvara nova zanimljiva istraživačka tema. Također, trebalo bi ispitati povezanost grafoloških crta sa rezultatima na projektivnim tehnikama (famozne Rorschachove mrlje i slično), kao i na mjerama ličnosti i psihopatologije koje sadrže kontrolne skale (npr. skalu laži).

Selman Repišti

PSIHOLOGIJA LIČNOSTI (Drugo prošireno izdanje)

Dragi prijatelji/čitaoci,

Prije svega, želimo vam sve najljepše u 2016. godini: zdravlja, odmora, uživanja, zadovoljstva životom, iskrene ljubavi… I, naravno, više zagrljaja nego lajkova 🙂

Iz štampe je izašlmoja knjiga Psihologija ličnosti: Teorija i empirija (drugo prošireno izdanje). Knjiga ima 470 stranica, te 32 poglavlja. U njoj možete čitati o sljedećim temama: psihoanalizi Sigmunda Freuda, Jungovoj analitičkoj psihologiji, A. Adleru, E. Frommu, A. Maslowu i još mnogim psiholozima i njihovim teorijama o strukturi, dinamici i razvoju ličnosti.

Svako poglavlje je praćeno pitanjima i ”zadacima”, koji vam olakšavaju sumiranje onoga što ste pročitali/naučili, kao i primjenu istog.

U ovom izdanju sam priložio i neka nova poglavlja, te dodao studije slučaja (primjenu naučenih teorija i modela ličnosti na karakterističnim slučajevima) i Indeks opisivača ličnosti (gdje se nalazi relativno iscrpan spisak riječi kojima opisujemo ličnost u svakodnevnom govoru, psihologiji i književnosti).

Recenzenti su doc. dr. sc. Joško Sindik (Zagreb) i Naida Rustempašić, magistar psihologije (Sarajevo). Lektor je Ilda Imamović (Sarajevo), a ilustrator Faruk Hajdarović (Švedska), konceptualni umjetnik.

Knjiga se može naručiti putem autorovog maila: selman9r@yahoo.com .

Još jednom, sve najljepše u Novoj godini,

Selman Repišti