Analiza sadržaja onlajn odbijenica za posao

Poštovani/dragi (ovdje u većini slučajeva stoji ime onoga ko je aplicirao) => Znajmo da nas osoba koja nam šalje ovakav mejl niti poštuje, niti smo joj dragi. Kombinacija učtivog i neformalnog obraćanja uvertira je u negativan odgovor, koji slijedi.

Nažalost, Vaša aplikacija za ovo radno mjesto… => Budite sigurni da ovoj osobi nije nimalo žao što nas je odbila, jedino nas može sažaljevati što smo se uopšte drznuli prijaviti na dato radno mjesto. Interesantne su i riječi: ”za OVO radno mjesto” (hoće da nam kaže kako naše kvalifikacije i iskustvo nisu bili dovoljni/odgovarajući za jednu jedinu radnu poziciju, ustvari, žele nam reći da ne bi odgovarale ni za ostale pozicije koje nudi ova firma).

U ovoj prilici, niste ušli u uži krug kandidata… => ”U ovoj prilici” služi kako bismo dobili utjehu i nadu da u nekoj narednoj prilici postoji šansa za nas. Naravno, i naredni put će nas odbiti istim riječima.

Nakon pažljivo i detaljno razmotrene Vaše aplikacije… => čitajte kao ”Nakon letimice pogledane biografije i motivacionog pisma…”

Nažalost, ne možemo Vam pružiti više informacija o detaljima i razlozima Vašeg odbijanja => čitajte kao ”Nemamo vremena da se bavimo nikakvim objašnjenjima, poslali smo Vam odbijenicu, šta hoćete više?”

Vaši podaci će biti sačuvani u našoj bazi, tako da Vas možemo pozvati u budućnosti. => Kakva baza? Stavljam ruku u vatru da nemaju nikakve baze, niti registra za one koji su aplicirali. I, naravno, neće nas pozvati u budućnosti.

Želimo Vam sve najbolje u daljem profesionalnom angažmanu => Kakvom DALJEM angažmanu? Možda misle da buduće aktivnosti koje bezuspješno preduzimamo kako bismo našli posao?

Hvala Vam na interesovanju za ovo radno mjesto => Ova fraza se nerijetko nalazi i na početku mejla, a zvuči kao kada bih ja vama rekao: ”Hvala Vam što se interesujete za košarku, ali nikada nećete igrati u prvoj ligi” ili ”Puno Vam hvala što volite rok-muziku, ima mnogo ljudi sa sičnim preferencijama”.

Nekada primite kraći mejl sa naznakom da je određeni dokument atačiran uz taj mejl. Otvarate atačment (nadajući se da su posrijedi dobre vijesti), kad ono – odbijenica prepuna fraza čije smo pravo značenje već objasnili.

Malo humora, i to je pozitivna psihologija.

Veliki pozdrav,

Selman Repišti i Ilda Imamović

Kako da se vaši zaposlenici osjećaju ugodno na poslu i postižu bolji radni učinak?

Prvo, omogućite im sigurnu radnu okolinu, koliko je god to moguće. Neka budu svjesni da pokazujete brigu o njima i uslovima u kojima rade.

Omogućite im fleksibilnost radnih zadataka, svugdje gdje je to moguće i u onoj mjeri u kojoj ste sposobni to učiniti. Drugim riječima, dopustite im da urade posao onda kada žele i na sebi svojstven način, ali u granicama koje su vama prihvatljive.

Treće, pokažite interesovanje za njihove lične i porodične probleme. Time će vas poštovati kao autentičnog lidera (direktora, nadređenog, upravnika…), koji pokazuje da mu je stalo za blagostanje/dobrostanje svojih zaposlenika.

Postarajte se da se vaši zaposlenici identificiraju sa organizacijom/firmom/ institucijom u kojoj rade. Profesionalni identitet i pripadnost svojoj organizaciji važni su aspekti identiteta općenito. Uostalom, na ovaj način oni postaju vaša ”živa reklama” i promotori vaših poslovnih vrijednosti u ”vanjskom svijetu” (tj. izvan organizacije).

Omogućite svojim zaposlenicima da bar donekle učestvuju u donošenju odluka. Drugačije rečeno, dajte im do znanja da se i ONI PITAJU ZA NEŠTO. Time još više učvršćujete njihovu identifikaciju sa organizacijom/firmom i aktivno doprinosite njihovom osjećaju samoefikasnosti i samodjelotvornosti.

Takđer, budite pravični i pošteni. Pohvalite ih za dobre učinke, te podučite kako da da uspješnije rade, ukoliko su loše obavili neki posao. U ovom drugom slučaju, koristite tzv. SENDVIČ TEHNIKU: prvo ih pohvalite za ono u čemu su dobri, potom kulturno iznesite svoje kritike, a na kraju završite u pozitivnom tonu (dakle: pozitivno – negativno – pozitivno). I, zapamtite, nikada nemojte svoje kritike upućivati na njihovu ličnost i sposobnosti (tj. nemojte nikada reći: ”Vi ste glupi… Vi ste nesposobni” ili npr. ”Vi ste neodgovorni i nesavjesni…”). Umjesto toga, kritika se treba zasnivati isključivo na onim radnim zadacima koje nisu obavili dobro, te možete koristiti sljedeće riječi/izjave: ”U (tom i tom…) zadatku/poslu, smatramo da niste pokazali svoj maksimum. Međutim, mi vjerujemo da vi to možete popraviti, nadoknaditi i poboljšati….” ili ”Moramo Vam reći da smo zadovoljni Vašim dosadašnjim radom… Ipak, primijetili smo da se niste dovoljno posvetili ovom projektu/zadatku/poslu. Vjerujemo da možete pokazati veću motivaciju i posvećenost. Mi ćemo Vas podržati u tome. Da li se možemo dogovoriti s Vama da pokušate uložiti više truda u svoj posao?” Naravno, na kraju im se treba zahvaliti, a u međuvremenu pratiti njihov feedback (povratne informacije, odnosno reakcije na naše riječi). U svakom slučaju, trebate biti fleksibilni i što jasnije iskomunicirati novonastali problem sa radnikom, pri čemu trebate biti iskreni, zainteresirani za njega i omogućiti mu da se popravi.

 

Do sljedećeg članka, srdačan pozdrav od

tima Pozitivne psihologije

 

PSIHOLOG VAS SAVJETUJE: O STRESU NA POSLU

Sve ono što kod nas izaziva stres naziva se stresor. Stresori mogu različito djelovati na različite ljude: nekoga čine depresivnim, nekoga tjeskobnim, a nekim ljudima su to prilike da situaciju preokrenu u svoju korist (u ovom slučaju, stresna iskustva ojačavaju njihov psihološki imunitet).

Četiri su grupe reakcija na stres:

  1. tjelesne (ubrzan/nepravilan rad srca, ubrzano disanje, mišićna napetost, osjećaj mučnine, pritisak u grudima, glavobolje…);
  2. emocionalne (pad ili promjene raspoloženja, osjećaj neadekvatnosti ili bespomoćnosti…);
  3. mentalne (misaona konfuzija, problemi s pamćenjem i koncentracijom …) i
  4. ponašajne (gubitak kontrole nad vlastitim ponašanjem, povlačenje u sebe, pad inicijativnosti…)

Postoji i nešto što ste sigurno čuli, a zove se profesionalno sagorijevanje (ili burnout sindrom). Njegovi simptomi su:

  1. emocionalna iscrpljenost (opšti nedostatak energije i elana za obavljanje radnih zadataka);
  2. depersonalizacija (potreba i osjećaj da ste se nekako ”udaljili”, odnosno distancirali od svojih radnih zadataka, te profesionalne uloge i identiteta) i
  3. osjećaj smanjenog ličnog postignuća (osoba s ovim sindromom doživljava sebe kao nedovoljno sposobnu i nedovoljno efikasnu u obavljanju svakodnevnih radnih zadataka).

Teme koje su vezane za poslovnu psihologiju (motivacija zaposlenika, pozitivni mentalni stav, postavljanje ciljeva, saradnja i partnerstvo, selekcija zaposlenika, evaluacija učinkovitosti radnika i slično), kao i ovaj odlomak o stresu, mogu se naći u mojoj knjizi:

Selman Repišti: ”Lov na poslovni uspjeh: praktični priručnik” (izdata 2013. godine)