Month: October 2015

Martin Seligman: Ambasador pozitivne psihologije

U prethodnom članku, upoznali smo vas sa nekim od Seligmanovih termina i doprinosa pozitivnoj psihologiji.

Seligman je rekao da trebamo upotrijebiti svoje snage (”jaču stranu”) i vrline kako bismo bili dio nečeg većeg, odnosno šireg od nas samih. Drugim riječima, naš istinski, autentični, pravi doprinos treba se ogledati i ispoljiti na širem planu, kako bismo u konačnici došli do toga da živimo smislen život.

Kad smo kod života, Seligman razlikuje tri ”stupnja” egzistencije, odnosno osmišljavanja života:

  1. Prijatan život (primijeniti drugačije strategije suočavanja sa teškoćama u prošlosti – dakle, ne smije se biti fiksiran na negativna osjećanja; uživati u sadašnjosti i gajiti osjećanje nade i optimizma koja trebaju oblikovati našu budućnost);
  2. Dobar život (”kultivisanje”, odnosno njegovanje vlastitih snaga i vrlina, tako da budemo spremni na učenje, ulaganje napora i razvijanje postojećih ”jačih strana” ličnosti) i
  3. Smislen/svrhovit život (ne postoji prečica do trajne i istinske sreće, već se treba potpuno angažovati i uključiti u aktivnosti koje dovode do ”opšteg dobra”, gubeći samosvjesnost i postajući dio nečega univerzalnog, nesebičnog i humanog).

Sretno,

Ilda Imamović i Selman Repišti

 

KAKO DO PSIHOLOŠKOG BLAGOSTANJA?

Martin Seligman je američki psiholog koji je inače poznat po svom terminu naučena bespomoćnost. Naučena bespomoćnost je psihofizičko stanje koje nastaje usljed niza nepovoljnih ishoda po jedinku, u smislu da je individua bila bespomoćna, neefikasna i neefektivna jedan vremenski period. Nakon toga, ona odustaje od bilo kakvog zalaganja, napora, vjere i očekivanja uspjeha i učinkovitosti. Na kraju, postaje pasivna i nedjelotvorna, čak i kada joj objektivne prilike dozvoljavaju ”korak naprijed” i dopuštaju da promijeni svoju nezavidnu situaciju, tj. preokrene je u svoju korist.

Međutim, zadnjih decenija, Martin Seligman se bavi pozitivnom psihologijom. Jedna od njegovih knjiga zove se Naučeni optimizam, što dovoljno govori o njegovom pomaku ka proučavanju oblasti koja se odnosi na rast, razvoj i oplemenjivanje ličnosti.

Seligmanova koncepcija psihološkog blagostanja (dobrostanja, ili na engleskom wellbeing – a ) sastoji se u tome da on pretpostavlja kako psihološko dobrostanje ”leži” na pet stubova, tj. ima sljedećih pet elemenata:

a) njegovanje ispunjavajućih veza (prijatelji, porodica, intimne veze…);

b) pozitivne emocije (optimistični pogled na prošlost, sadašnjost i budućnost)

c) značenje i smisao (osjećaj da pripadamo i potreba da služimo nečemu važnijem, većem od samih nas)

d) postignuće i priznanje (bez obzira donosi li pozitivne emocije, vodi li smislu života ili nečemu drugome; dakle – postignuće, ambicija i ostvarivanje ciljeva samo po sebi)

e) puna (potpuna) uključenost u aktivnosti iz kojih učimo, u kojima rastemo kao ličnosti i koje ”hrane” (potkrepljuju) našu sreću (pozitivno raspoloženje).

Po Seligmanu, šest je vrlina koje su povezane sa smislenim životom, ispunjenjem i pozitivnim osjećanjima: hrabrost, mudrost/znanje, ljubav/humanost, pravičnost, duhovnost i umjerenost. One su kulturalno univerzalne i povezane sa dugoročnom srećom i zadovoljstvom životom.

Selman Repišti i Ilda Imamović,

Vaš tim Pozitivne psihologije

 

Tri savjeta za današnji (svaki) dan

 

Dan je kratak za prepuštanje negativnim osjećanjima. Nemojte trošiti vrijeme na njih. Uostalom, one to i ne zaslužuju. Okrenite se sreći, zadovoljstvu, svrsi života, aktivirajte se i usmjerite svu pažnju na ono što je lijepo, prijatno i ugodno. Vaša pozitivna osjećanja i doživljaji su resurs u koji treba i vrijedi ulagati. Zato, glavu gore!

Danas je dan u kojem sebi ne trebate samo kazati, već i pokazati koliko  cijenite/poštujete sebe!  Možda vašeg partnera, roditelja, dijete ili prijatelja raduju male stvari. E, sada je došlo vrijeme da i samom sebi podarite neki mali, ali bitan znak pažnje. Sjetite se koliko je samopoštovanje važno za stabilnu i pozitivnu sliku o sebi.

Došlo je i vrijeme da čestitate sebi na svemu onome u čemu ste do sada uspjeli, šta ste naučili, uradili i sproveli u djelo. Svijest o vlastitim postignućima bitan je faktor za doživljavanje osjećanja i osjećaja kao što su PONOS, SAMOEFIKASNOST, SAMOPOUZDANJE i SMISAO ŽIVOTA.

Sretno,

Selman Repišti & Ilda Imamović,

ispred Pozitivne psihologije

Savjeti psihologa: O BUDUĆNOSTI, CILJEVIMA I OČEKIVANJIMA

Veliki psiholog, Philip Zimbardo, autor je teorije po kojoj naša iskustva, doživljaje, osjećanja, percepcije i ponašanja treba interpretirati u skladu sa tzv. vremenskim perspektivama.

Tako su ljudi koji imaju negativnu percepciju prošlosti (tzv. perspektivu ”negativne prošlosti”) zarobljeni u njoj, smatrajući da ne mogu napraviti korak naprijed. Oni razmišljaju o strahovima i traumama iz prošlosti, čime ih dodatno pojačavaju i dopuštaju im da im diktiraju dalji tok života.

Osobe koje imaju pozitivan doživljaj prošlosti (tzv. perspektiva ”pozitivne prošlosti”, mogu se ponašati i razmišljati na dva načina. Prvo, optimistično i samopouzdano. Drugo, mogu se plašiti budućnosti, jer ona po njima neće biti lijepa i ispunjena onako kako je to bila prošlost.

Ako čovjek živi od danas do sutra, onda je ”zaveden” hedonističkom sadašnjošću. Trudi se tražiti isključivo kratkoročne i kratkotrajne užitke, ne razmišljajući o sigurnoj i stabilnoj budućnosti.

Druga vrsta životarenja u sadašnjosti jeste fatalizam (tzv. ”fatalistička sadašnjost”). Ovo je jedan od najnepovoljnijih scenarija, zato što ovi ljudi smatraju da ne mogu promijeniti sebe, svoje uslove života i sudbinu. Misle da drugi odlučuju umjesto njih, da su stvari takve kakve jesu, da bijedan napor ne može uroditi plodom, jer ”desit će se ono što se mora i treba desiti”. Zato su pasivni, ne planiraju budućnost, već joj se prepuštaju. Ne nalaze unutrašnju snagu, jer očekuju da se stvari odvijaju same po sebi.

Konačno, vremenska perspektiva budućnosti podrazumijeva dugoročno planiranje, ulaganje u sebe, svoje vještine, znanja, talente, a sve u cilju postizanja psihološkog i materijalnog blagostanja.

Dobra vijest je da možete ODABRATI u skladu s kojim vremenskim okvirom ćete koncipirati svoje životne planove, ciljeve, korake, namjere, želje, prioritete i vrijednosti. Zato, odaberite pozitivnu prošlost (pokušajte se prisjetiti svih lijepih stvari koje ste doživjeli do sada i nemojte trošiti energiju na one koje vam nisu prijatne). Isto tako, dozvolite sebi da u sadašnjosti i budućnosti doživite još ljepše stvari (dakle, nemojte biti rob prošlosti, neka vam ona pruži siguran temelj za odmjereno uživanje u sadašnjosti i dugoročno zadovoljstvo životom u budućnosti). Znači, do vas je. Vaše je samo da donesete odluku!

Kada je riječ o ciljevima koje postavljate, važno je da oni budu dostižni. Isto tako, veći, dugoročniji cilj podijelite na manje, kratkoročnije i lakše ostvarljive ciljeve. Nadalje, snizite prag svojih očekivanja, kako se ne biste razočarali ukoliko nešto ne postignete onako kako ste zamišljali i htjeli. Zatim, nagradite sebe nakon svakog ostvarenog cilja, a naročito onda kada prevazićete svoja očekivanja!

Sretno,

Selman Repišti i Ilda Imamović,

Tim PP

Analiza sadržaja onlajn odbijenica za posao

Poštovani/dragi (ovdje u većini slučajeva stoji ime onoga ko je aplicirao) => Znajmo da nas osoba koja nam šalje ovakav mejl niti poštuje, niti smo joj dragi. Kombinacija učtivog i neformalnog obraćanja uvertira je u negativan odgovor, koji slijedi.

Nažalost, Vaša aplikacija za ovo radno mjesto… => Budite sigurni da ovoj osobi nije nimalo žao što nas je odbila, jedino nas može sažaljevati što smo se uopšte drznuli prijaviti na dato radno mjesto. Interesantne su i riječi: ”za OVO radno mjesto” (hoće da nam kaže kako naše kvalifikacije i iskustvo nisu bili dovoljni/odgovarajući za jednu jedinu radnu poziciju, ustvari, žele nam reći da ne bi odgovarale ni za ostale pozicije koje nudi ova firma).

U ovoj prilici, niste ušli u uži krug kandidata… => ”U ovoj prilici” služi kako bismo dobili utjehu i nadu da u nekoj narednoj prilici postoji šansa za nas. Naravno, i naredni put će nas odbiti istim riječima.

Nakon pažljivo i detaljno razmotrene Vaše aplikacije… => čitajte kao ”Nakon letimice pogledane biografije i motivacionog pisma…”

Nažalost, ne možemo Vam pružiti više informacija o detaljima i razlozima Vašeg odbijanja => čitajte kao ”Nemamo vremena da se bavimo nikakvim objašnjenjima, poslali smo Vam odbijenicu, šta hoćete više?”

Vaši podaci će biti sačuvani u našoj bazi, tako da Vas možemo pozvati u budućnosti. => Kakva baza? Stavljam ruku u vatru da nemaju nikakve baze, niti registra za one koji su aplicirali. I, naravno, neće nas pozvati u budućnosti.

Želimo Vam sve najbolje u daljem profesionalnom angažmanu => Kakvom DALJEM angažmanu? Možda misle da buduće aktivnosti koje bezuspješno preduzimamo kako bismo našli posao?

Hvala Vam na interesovanju za ovo radno mjesto => Ova fraza se nerijetko nalazi i na početku mejla, a zvuči kao kada bih ja vama rekao: ”Hvala Vam što se interesujete za košarku, ali nikada nećete igrati u prvoj ligi” ili ”Puno Vam hvala što volite rok-muziku, ima mnogo ljudi sa sičnim preferencijama”.

Nekada primite kraći mejl sa naznakom da je određeni dokument atačiran uz taj mejl. Otvarate atačment (nadajući se da su posrijedi dobre vijesti), kad ono – odbijenica prepuna fraza čije smo pravo značenje već objasnili.

Malo humora, i to je pozitivna psihologija.

Veliki pozdrav,

Selman Repišti i Ilda Imamović

Savjeti psihologa: O VEZAMA I RASKIDU (drugi dio)

Zbog velikog interesovanja za prethodni članak iste tematike ( http://pozitivnapsihologija.voxxyz.com/2015/10/01/savjeti-psihologa-o-braku-vezama-razvodu-i-raskidu/ ), odlučili smo navesti još nekoliko interesantnih psiholoških uvida i saznanja vezanih za veze, brak, raskid i razvod.

Rješavanje svakodnevnih problema

Kao prvo, prilikom rješavanja problema sa kojima se sučava žena, ona od muškarca u principu očekuje da je sasluša, podrži, ohrabri i razmije njena osjećanja, potrebe i perspektivu. S druge strane, muškarci žele da nađu adekvaan način (mehanizam) za rješenje problema, bez upliva emocija i trošenja energije na izražavanje svog doživljaja problema. Ove se spolne razlike trebaju razumjeti, te bračni drugovi ili partneri trebaju shvatiti da muškarac i žena jednostavno na drugačiji način prilaze određenom problemu.

Pitanje identifikacije

Žene se, više nego muškarci, identificiraju sa svojom ulogom partnera u vezi. One teže podnose razvode i raskide veze, jer u njihovom sistemu vrijednosti – identitet vezan za partnersku vezu kotira se mnogo više nego kod muškaraca. One imaju potrebu što više ulagati u svoju vezu i potrebna im je ”redovna potvrda” stabilnosti i sigurnosti veze. S druge strane, muškarci se više identificiraju sa svojim interesnim grupama (npr. navijači za određeni fudbalski klub, lovačko društvo, autoklub, planinarsko društvo…). Ovakva udruženja i klubovi održavaju i potkrepljuju grupni identitet muškaraca, omogućavaju testosteronsko pražnjenje, nadmetanje/takmičenje i učvršćivanje njihove spolne uloge. I ovdje savjetujemo uzajamno razumijevanje muškarca i žene, uz međusobno uvažavanje životnih prioriteta, interesovanja i sistema vrijednosti.

Raskidanje veze

Ako planirate raskinuti svoju vezu, tako da to učinite što bezbolnije i korektnije prema svom partneru i sebi, rukovodite se sljedećim pravilima:

  1. Budite iskreni u onoj mjeri u kojoj nećete povrijediti svog partnera.
  2. Nemojte koristiti opšte fraze kao što su: ”Ti me ne zaslužuješ”, ”Ovo se moralo desiti-kad tad”, ”Naći ćeš ti nekoga, ne brinem se ja za tebe” i slično. Umjesto toga, budite realni i obrazložite svoje stajalište, paralelno prateći partnerovu neverbalnu komunikaciju (mimiku, gestove…) i nastavljajući razgovor uvažavajući njegove/njene reakcije.
  3. Nemojte žaliti za vremenom koje ste proveli sa svojim partnerom. Prošlost ne možete promijeniti. Vaše je samo da učite iz svog iskustva i postanete mudriji u budućim vezama.
  4. Nakon raskida, nema potrebe da kritikujete i ogovarate svog bivšeg partnera. Vaš život je samo vaš, a njegov/njen sada ide drugim tokom. Dajte sebi i svom partneru šansu da započne novu vezu sa novim elanom, energijom, očeivanjima i inspiracijom. Nemojte, dakle, trošiti svoju energiju na podsticanje negativnih osjećanja i pesimiziranje vlastitog života. Dajte sebi priliku da ŽIVITE ONAKO KAKO ŽELITE i što prije se ”pretplatite” na doživljavanje pozitivnih emocija. I, zapamtite, sve je na vama i vašem izboru. Zato, nemojte se samo truditi da živite, već postanite sam ŽIVOT.

Do sljedećeg članka, srdačni pozdravi,

Selman Repišti i Ilda Imamović,

ispred tima PP

 

Seven tips for fulfilled life

  1. First of all, love yourself. Love all your positive personality traits as well as the negative side of your personality! You should accept your traits you are not satisfied with, and try to work on them in order to make positive outcomes and improvements.
  2. Second, show to yourself how much love you give to yourself. Do something for your well-being. Don’t be lazy while working on your own happiness!
  3. Be full of gratitude. Remember all people who helped and supported you. Tell them how grateful are you.
  4. Feel free to express your deep feelings and to share them with others.
  5. Do not hesitate while asking other people for help! Social support is one of the crucial factors of mental health, optimism, and life satisfaction.
  6. Be flexible and creative. Don’t be rigid or conservative. Every day, try to put some new things in your life. This will diminish your depression and improve your mood.
  7. Finally, try to transfer your charisma to other people. Teach them how to make their lives meaningful and purposeful.

Selman Repisti & Ilda Imamovic,

positive psychologists

 

VOLJENI ILI SHVAĆENI?

Dragi čitaoci,

Pitanje za sve vas: Kada biste mogli birati, da li biste odabrali da budete VOLJENI ili SHVAĆENI od strane drugih?

Osjećaj nevoljenosti vezuje se uz depresiju, a osjećaj nerazumijevanja i neshvatanja našeg gledišta, situacije ili stanja u kojima se nalazimo dovodi do osjećaja da drugi nikada neće moći saosjećati s nama (što, opet, vodi našem ubjeđenju da nam neće pomoći niti nas podržati, a u konačnici završava stanjem bespomoćnosti). Dakle, i neshvaćenost je povezana sa depresijom i tjekobom.

Osjećaj voljenosti dobar je preduslov optimizma, zadovoljstva sobom i životom, te percipiranja života kao nečega što je smisleno i svrhovito.

Osjećaj shvaćenosti je povezan sa percipiranom i očekivanom socijalnom podrškom, te doživljavanjem svijeta kao sigurnog mjesta, a ljudi kao emocionalno toplih, altruističnih, požrtvovanih i empatičnih.

Dva savjeta: dozvolite drugima da vas vole i  razumiju. To nije znak vaše slabosti, već prilika za druge da vam pokažu koliko im je stalo do vas! Također, dajte im do znanja da ih volite i shvatate njihovu žvotnu situaciju – učinite da se osjećaju bitni nekome (u ovom slučaju, vama) i da  shvate kako nisu sami na svijetu.

Dakle, voljeni ili shvaćeni, pitanje je sad!

Selman Repišti  i Ilda Imamović,

ispred tima Pozitivne psihologije

Savjeti psihologa: O BRAKU, VEZAMA, RAZVODU I RASKIDU

Ovaj članak se odnosi na bilo koju  vrstu partnerskih veza (predbračne veze, veze nakon vjeridbe/zaruka i brak).

Najvažnija stvar u partnerskim (intimnim) vezama je uspješna, produktivna komunikacija. Potrebno je uvažavati svog partnera/ku, pokazivati iskreno interesovanje za njega/nju i njegove/njene probleme, uz emocionalnu podršku koja je neizostavan dio svake kvalitetne veze. Jako je važno voditi računa da tajne vašeg/e partnera/ice, koje su vam u ispričali u povjerenju zadržite za sebe. Time pokazujete poštovanje, empatiju i osjećaj za funkcioniranje ”udvoje”. Uostalom, to je jedan od indikatora vaše emocionalne i socijalne zrelosti.

Nategnuta, usiljena i neproduktivna komunikacija može se javiti u nekoliko oblika: pripisivanje dijagnoza svom/svojoj partneru/ici (npr. ”Ti si bolesno ljubomorna”, ”Ti si lud”, ”Ti si patološki slučaj”, ”Ti si za psihijatriju”…), zauzimanje položaja sveznajućeg subjekta/sagovornika (”Ja sve znam o tome”, ”Ja sam uvijek u pravu”, ”Jedino ja znam kako to treba uraditi”…), selektivno slušanje (kada partner/ica čuje samo ono što mu/joj odgovara ili što potvrđuje njegovu/njenu priču), učestalo prekidanje partnera/ice prilikom razgovora (vaš partner/ica se onda još više razbjesni ili prestane pričati, prepuštajući vama riječ, a u isto vrijeme žaleći što se upustio/la u taj razgovor) i optuživanje partnera/ice (”Ti si kriv/a za sve”, ”Uvijek si ti pravio/la problem oko toga”, ”Znao/la sam da ćeš opet pogriješiti”…).

Ukoliko se vaša veza temelji na tzv. odnosu razmjene (”koliko ti meni – toliko ja tebi”), a  ne na odnosu zajedništva ( tj. uzajamnom dijeljenju onoga što imate, bez kalkulisanja ko više ulaže u vezu), te ukoliko je vaša veza prožeta samooptuživanjem, nerazumijevanjem, međusobnim nepoštivanjem ličnosti, interesovanja, navika i sklonosti, trebate razmisliti o raskidu ili razvodu.

Međutim, evo načina kako da unaprijedite svoju vezu:

a) Aktivno slušajte svog/svoju partnera/icu. Pokažite mu/joj da vam je stalo do toga što govori i kako se osjeća u vezi s tim.

b) Što više vremena provodite u aktivnostima koje su oboma prijatne i ispunjavajuće. Tako ćete se još više povezati.

c) Razmislite o svim situacijama u kojima vam je bilo teško, pa ste uz zajedničko zalaganje i napor uspjeli da ih prevladate. Tako ćete shvatiti koliko ste jedno drugom potrebni u prevladavanju životnih nedaća.

d) Ako stvari ”zaškripe”, pokušajte otvoreno razgovarati o problemima vaše veze. Pustite partnera/icu da izloži svoje stajalište i pokaže vlastita osjećanja u vezi s tim. Naravno, budite i vi iskreni, neposredni i otvoreni.  Potom, pokušajte naći neki (bar kratkoročni) kompromis.

e) Ako se ne možete dogovoriti, nije loše posjetiti psihološkog savjetnika/psihoterapeuta koji ima iskustva u radu sa parovima (ili bračnim drugovima). On će se, u pravilu, staviti na stranu važe veze (braka), a ne na stranu nekog od vas.

 

Do sljedećeg članka,

srdačni pozdrav,

Selman Repisti

Ilda Imamovic ,

ispred tima Pozitivne psihologije