Savjeti psihologa: KAKO DONOSITI PRAVE ODLUKE

Donošenje odluka je, u isto vrijeme, i umjetnost, i vještina i nauka.

Nekim ljudima je teško odabrati između nekoliko alternativa, tj. odlučiti se za onu pravu, isplativu i korisnu opciju. Evo nekoliko savjeta psihologa:

Dajte sebi dovoljno vremena da se posvetite važnoj odluci. Ako uprkos napornom razmišljanju i razmatranju alternativa ipak ne vidite adekvatno rješenje, ustanite, prošetajte i posvetite se nekoj drugoj aktivnosti. Naš mozak tada nesvjesno nastavlja da radi na iznalaženju odgovarajuće opcije. I, sada dolazimo do onog ”aha” efekta, kada nam rješenje jednostavno ”sine”, tj. pojavi se u našoj svijesti. Nakon toga, opet sjedite, još jednom razmotrite rješenje do kojeg ste došli i kada vam se učini da je dovoljno prihvatljivo, postupite u skladu s njim, donoseći odgovarajući odluku.

Pokušajte se posavjetovati sa osobama koje dobro poznaju područje/oblast u okviru kojih trebate donijeti odluku. To može biti roditeljstvo (posavjetujte se sa osobama koje su već iskusni roditelji), zdravlje (sa svojim ljekarom), putovanje (sa osobama koje su dobro upućene u turizam)… Nakon toga, razmislite o njihovim savjetima i svojim potrebama i očekivanjima od datih aktivnosti, te donesite svoju odluku.

Ukoliko imate više alternativa, već na početku je moguće odbaciti neke od njih. Rangirajte alternative po privlačnosti. Prvoj dajte rang 1, drugoj 2…. petoj 5…. Nakon toga, odbacite posljednje dvije-tri alternative i posvetite se ovim drugima. Razmislite, dakle, o preostalim opcijama, te ih nakon toga rangirajte kao u prethodnom slučaju. Potom odbacite 1 ili 2 posljednje alternative i ponovite postupak dok ne dođete do one prave.

Druga tehnika (slična već opisanoj) je da svaku alternativu razmotrite po nekoliko kriterija. Naprimjer, ako idete na putovanje, možda vam je važno da hotelski smještaj bude dobar, da se plaža nalazi blizu vašeg smještaja , da je cijena odgovarajuća… Ako imate u ponudi pet opcija, svaku procijenite na skali od 1 do 5 (pri čemu je 1 – potpuno nezadovoljavajuće, a 5 – u potpunosti zadovoljavajuće) na nekoliko pobrojanih kriterija. Dakle, ovdje procjenjujete u kojoj mjeri je svaka destinacija zadovoljila postavljene kriterije. Potom, opet za svaku opciju, saberite ocjene. Nakon toga, poredajte (rangirajte) ovih pet opcija po visini ocjena i ponovite postupak rangiranja kao u prethodnoj tehnici, dok ne dođete do zadovoljavajuće alternative.

Za kraj, ako donosite u slučaju da imate samo dvije alternative (npr. ”uraditi” iili ”ne uraditi nešto”, ”uložiti” ili ”ne uložiti u nešto”), pobrojite prednosti i nedostatke odluke ”ZA” i odluke ”PROTIV”. Potom pored svake prednosti obilježite koliko je ona važna za vas /različite prednosti sigurno imaju različit stupanj poželjnosti (to možete uraditi tako da im pripišete ocjene od 1 do 5). To isto uradite i za nedostatke, s tim što ćete najveći nedostatak obilježiti peticom, a najmanji jedinicom. Na kraju, od ocjene za prednosti oduzmite ocjenu za nedostatke i dobit ćete ukupnu ocjenu za odluku ”ZA” i ukupnu ocjenu za odluku ”PROTIV”.

Do sljedećeg članka, puno pozdrava od ekipe

Pozitivne psihologije

P.S. Znajte da smo uz vas i da vas podržavamo! Živjeli!

 

 

Naš intervju s Lunom iz Londona (o smislu života i sreći)

Dragi naši čitaoci,

Hvala Vam što ste uz nas. Objavljen je intervju sa jednim od naših članova, pa budite slobodni da pogledate na sljedećem linku:

https://www.youtube.com/watch?v=zweNBkbEmp4&feature=youtu.be

Želimo vam ugodan ostatak večeri,

Vaš tim

Pozitivne psihologije

SAVJETI PSIHOLOGA: Kako raspolagati novcem (DRUGI DIO)

Zbog velikog interesovanja za prethodni tekst iste tematike, odlučili smo Vam dati još nekoliko savjeta za ”lični financijski menadžment”.

PRVO PRAVILO

Kada planirate da u npr. sljedećih mjesec dana potrošite novac na neke stvari ili aktivnosti, uvijek uzmite u obzir gornju granicu prihvatljivih troškova (npr. ako planirate kupiti neki komad namještaja, te ako procjenjujete da bi vas to koštalo 100 – 200 KM, uvijek planirajte da će koštati 200 KM; kasnije, kada uspijete dobiti neki popust ili kupiti jeftiniji komad namještaja koji vam se sviđa, a recimo koji košta 120 KM, imat ćete osjećaj da ste u plusu 80KM (jer se plaćena cijena za 80KM manja od one koju ste planirali platiti).

DRUGO PRAVILO

Jedno zanimljivo pravilo koje smo davno pročitali u jednom priručniku popularnog karaktera je sljedeće: potrudite se da vani ne kupujete ono što lako možete napraviti kod kuće (ovo se prvenstveno odnosi na hranu i piće).

TREĆE PRAVILO

Istraživanja u oblasti ekonomske psihologije pokazuju da smo više skloni kupovati, ukoliko u novčaniku imamo starije (”istrošenije”) novčanice i sitniš, nego kada imamo nove, krupne novčanice. Dakle, ovaj bi savjet glasio ovako: ako nemate potrebe za tim, nemojte razbijati krupne novčanice, nemojte nositi mnogo kovanica i trudite se da nosite novije novčanice. 

ČETVRTO PRAVILO

U kupovinu idite, uvijek kada je to moguće, kada ste siti i kada niste žedni. Tada, psihološki, odnosno nesvjesno, kupimo manje stvari.

PETO PRAVILO

Režije, po mogućnosti, plaćajte u prostorima koji pripadaju vodovodu, elektrodistribuciji…, jer u tom slučaju ne plaćate proviziju (provizija je niska, ali je bolje nešto uštedjeti, nego prosto ostaviti novac koji ne morate dati).

ŠESTO PRAVILO

Istraživanja također pokazuju da, kada smo napeti, nezadovoljni ili razdražljivi, tada kupujemo impulzivno i neracionalno (te potrošimo više novca nego što smo planirali). Stoga, pokušajte ići u shopping opušteni i smireni.

SEDMO PRAVILO

Pokušajte planirati dugoročno (”na duge staze”). Dakle, polako odvajajte novac za omiljenu stvar koju želite kupiti ili aktivnost koja vas ispunjava i pričinjava vam zadovoljstvo. Nakon perioda štednje novca i nakon što sebi priuštite tu stvar (koja u trenutku kupovine može biti na sniženju ili još većem popustu nego što je bila kada ste je prvi put htjeli kupiti), osjećaćete se samoefikasno, primijetićete da je vaša strpljivost urodila plodom i bićete zadovoljni sobom što ste uspjeli odložiti zadovoljstvo – pokazujući pritom sposobnost da se oduprete početnom impulsu, racionalnim razmišljanjem i ponašanjem. Istraživanja pokazuju da osobe koje mogu odložiti zadovoljstvo, polakoga iščekivajući i živeći u nadi da će si ga uspjeti priskrbiti – imaju bolje mentalno zdravlje, veći su optimisti i emocionalno su stabilniji.

Vaš tim Pozitivne psihologije

Luna o našim emocionalnim blokadama i depresiji i najava novih video-zapisa

Dragi naši čitaoci,

Preporučujemo dva video-snimka, čija je autorka gđa Luna iz Londona. Riječ je o dvije važne teme iz popularne/pozitivne psihologije – kako se osloboditi blokada koje sebi stvaramo i fiksirani smo na njih, te suočavanje sa depresijom. Linkovi su u nastavku.

Oslobodite se starih blokada (kakve su vam misli, takav vam je život): 

https://www.youtube.com/watch?v=gQEUg2nQc1o&list=PLAWP7fC5WhPlB_GPocBLySNh0nc78__8S&index=3

O depresiji: 

https://www.youtube.com/watch?v=OkC2r6xLHyg&list=PLAWP7fC5WhPkIjIlXcrcS1UlpO4Q2Zecq&index=1

Takođe, uskoro će biti objavljena tri clipa o našem razgovoru sa Lunom, gdje su obrađene sljedeće teme: smisao života, zadovoljstvo životom, nezaposlenost i alternativni načini zarade, samopoštovanje, samopouzdanje, samosažaljenje, samosaosjećanje, depresivnost i kako sebi pomoći, anksioznost kao stanje ili problem povezan sa depresivnim mislima, uloga roditelja u podršci djetetu tokom njegovog školovanja i u slučaju njegove nezaposlenosti po okončanju edukacijskog procesa, odnos naše kulture prema homoseksualizmu…

Popularna psihologija: savjeti naše Lune iz Londona

Dragi naši čitaoci,

Želimo sa vama da podijelimo link putem koga možete čuti jako zanimljive savjete iz popularne i pozitivne psihologije. Riječ je o našoj prijateljici Luni koja živi u Londonu i za koju možemo reći da je svojim radom i trudom postigla veliki uspjeh u životu i to želi podijeliti sa svim ljudima. Link za nekoliko njenih poučnih klipova možete vidjeti ovdje:

https://www.youtube.com/watch?v=rsBjAgA8ilM&list=PLNimlJe4gQqja016rNXPYqq9zcLneNgJu&index=2

ZABLUDE O KOEFICIJENTU INTELIGENCIJE

  1. Koeficijent inteligencije ostaje isti tokom života

Ukoliko je koeficijent inteligencije dobiven na osnovu rezultata u testovima koji obuhvataju sposobnost rezonovanja (indukcije, dedukcije i logičkog rasuđivanja), onda on svoj maksimum dostiže u mlađoj odrasloj dobi, a potom postepeno opada. Ako smo rješavali testove koji uključuju verbalni aspekt inteligencije i neka pitanja iz oblasti opšte informiranosti, prosječni je trend da se ovdje dobiveni IQ povećava tokom života (jer prikupljamo sve više informacija o svijetu i našoj kulturi, postajemo vještiji u komunikaciji s drugima, stalno poboljšavamo vlastite jezičke sposobnosti…)

  1. Koeficijent inteligencije je stabilan tokom dana

IQ blago fluktuira tokom dana, što se može dovesti u vezu sa unutrašnjim i okolinskim činiocima: umorom, nekim situacijama i sredstvima koji mogu djelovati stimulirajuće, te jednostavno čovjekovim dnevnim bioritmom. Intelektualne sposobnosti je najbolje testirati ujutro, između 9 i 12h, jer smo, uopšteno gledano, u tom dijelu dana mentalno najspremniji i ”najsvježija” za ovakav vid aktivnosti.

  1. Na uradak (rezultat) u testovima inteligencije utiče isključivo nivo intelekualnih sposobnosti osobe.

Ne. Ostali faktori koji bi mogli imati udjela su: motivacija ispitanika, psihički umor usljed testa koji ima mnogo zadataka, uvježbanost (prethodno rješavanje sličnih testova), strah od nepoznatog (ukoliko se isptanik prvi put susreće sa ovakvom vrstom testova), trema (tjeskoba, strepnja, anksioznost koja može biti i osobina ličnosti), vjerovatnoća odabira tačnog odgovora slučajnim pogađanjem (ukoliko nema negativnih bodova), kvalitet testa (tj. da li je dovoljno valjan i pouzdan)…

  1. Kada bi imali dovoljno vremena, svi ispitanici bi riješili sve zadatke u testu.

Ne mora značiti. Testove možemo podijeliti na testove brzine i testove snage. U prvima imamo ograničeno vrijeme za rješavanje (a zadaci su većinom lagani), a u drugima se ispitanicima da onoliko vremena koliko im je potrebno, ali su zadaci poredani od najlakših do najtežih. S obzirom da su testovi inteligencije najčešće kombinacija testova brzine i snage, ne može se tvrditi da će svi ispitanici riješiti sve zadatke, kada bi imali dovoljno vremena (jer neke osobe jednostavno nemaju dovoljno intelektualnog kapaciteta da uopšte riješe zadatke iz kategorije ”teških”).

  1. Inteligencija je neovisna o kontekstu ispitivanja.

Većinom netačno. Istraživanja pokazuju da neka djeca postižu niske ili prosječne rezultate na standardnim testovima inteligencije, te loše ocjene iz školskih predmeta gdje se mogu ispoljiti date intelektualne sposobnosti. Međutim, kada se od te iste grupe djece zatraži da pokažu ove sposobnosti tokom igranja njima omiljenih video-igrica: redovno se dešava da ovdje postižu iznadprosječne rezultate!

  1. Koeficijent inteligencije dobiven na osnovu testova sa Interneta je valjan pokazatelj nečijih intelektualnih sposobnosti.

Nipošto. Testovi inteligencije koji se nalaze na Internetu nisu psihološki validirani instrumenti, tako da je upitna njihova: pouzdanost (tj. preciznost dobivenih rezultata), valjanost (pitanje je šta zapravo mjere, da li je to samo inteligencija ili sadrže pitanja koja provjeravaju opseg znanja iz neke oblasti itd.) i osjetljivost (tj. svojstvo testa da utvrdi male razlike među ispitanicima u mjerenoj karakteristici). Takođe, Internet-testovi inteligencije najčešće nisu normirani, odnosno rezultat se ne izračunava kao otklon od prosječnog rezultata osoba koje su ga rješavale, već je unaprijed određeno da rješenje određenog zadatka nosi ”nekoliko IQ bodova”.

  1. Ako nam je neko rekao da mu je IQ=145, time smo dobili sve informacije o njegovim intelektualnim sposobnostima.

Kada čujemo ovaj podatak, možemo se zapitati sljedeće: ”Koji test je ispitanik rješavao?”,”Koje su norme za ovaj test (tj. koji rezultati spadaju u kategoriju prosječnih a koji u kategoriju ispod/iznadprosječnih rezultata)?”, ”Koji aspekt (ili aspekte) inteligencije mjeri dati test (percepciju, pamćenje, računanje, rezonovanje, verbalno razumijevanje, rječitost…)?”, ”Da li je ispitanik već rješavao isti test, ako jeste, da li je prošlo dovoljno vremena od prethodnog testiranja?”

Selman Repišti,

psiholog

 

PSIHOLOG VAS SAVJETUJE: KAKO RASPOLAGATI NOVCEM?

Prvi i osnovni princip je tzv. ”pravilo 10%”. Od svake svoje zarade (plate, honorara, sitnih privatnih poslova) odvojite 10% od ukupnog iznosa. Ovaj dio zarade ostavite sa strane do kraja mjeseca. Na kraju tekućeg mjeseca, kada većina nas u finansijskom smislu ostane ”kratkih rukava”, iznenadiće se da je na ovaj način uspjela sačuvati određenu sumu novca, koju može potrošiti na neka sitna zadovoljstva, slobodne aktivnosti, plaćanje jednog dijela režija i slično.

Drugo pravilo racionalnog raspolaganja novca je da u supermarket idete tek onda kada ste napravili definitivni spisak namirnica i stvari koje su vam potrebne. Dakle, ne kupujte ništa što se ne nalazi na ovom spisku. Također, preporučujem da uzmete običnu korpu, a ne kolica, jer sama veličina kolica djeluje na nas tako da kupimo više stvari nego što nam treba.

Treće pravilo je da se povremeno pokušate lišiti nekih malih, ali gotovo svakodnevnih troškova. Uzmimo za primjer kafu koju pijete u kafiću. Ne morate svaki dan popiti kafu negdje vani. Nekada je puno ljepša atmosfera kod kuće. Isto tako, imam primjer za one koji konzumiraju cigarete. Ako pretpostavimo da pušite po jednu kutiju dnevno, cigara koje koštaju oko 4 KM (2 eura), možemo vam savjetovati da ne ispušite svih 20 cigara, već 17. Na mjesečnoj bazi, to je ušteda od 3x 0,20  x 30 = 18 KM (tj. tri cigare po 0,20 feninga puta 30 dana).  Za ušteđeni novac možete recimo platiti račun za Internet, vodu… ili si priuštiti neki vid razonode na kraju mjeseca.

Četvrto pravilo je nošenje manje novca uza se. Dakle, izađete vani, ponesete recimo 20-30% manje novca nego što ste planirali i time sebe ograničite po pitanju izdataka koje ćete imati tokom tog izlaska.

Peto pravilo odnosi se na sedmična (nedjeljna) sniženja. Za neke namirnice i ostale kućne potrepštine možete sačekati dan (ili dane) u sedmici kada su one snižene, te tako ostvariti još jedan vid uštede.

Pretpostavljam da vjerovatno znate za većinu ovih pravila, ali svrha ovog teksta je da vas podsjeti na njih i da vas podržim u njihovoj primjeni.

Sretno,

Selman Repišti,

psiholog

ŠTA JE ANKSIOZNOST I KAKO SEBI POMOĆI?

Anksioznost je stanje napetosti, strepnje, tjeskobe i zabrinutosti. To je onaj neodređeni, neprijatni osjećaj straha, uplašenosti za sebe i/ili za druge, kao i za ishod neke situacije u budućnosti.

Anksiozne osobe često su nesigurne u sebe, plaše se onoga što im se može desiti ili što se može dogoditi njihovim najbližima. Često imaju osjećaj da će izgubiti kontrolu nad sobom, te da nemaju dovoljno kontrole nad svojim životom.

Anksioznost je usko vezana uz sklonost depresiji, s tim što depresiju prate osjećanja bespomoćnosti, tuge, rezigniranosti i neraspoloženja, uz pad psihičke i fizičke energije. Kada smo depresivni, naša snaga volje opada, što posljedično smanjuje našu inicijativnost, te nas ograničava u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Nego, da se vratimo na anksioznost. Riječ je o stanju ili poremećaju koji se može manifestovati na nekoliko načina i u nekoliko formi:

a) kao skup stresnih reakcija, doživljaja i osjećanja;

b) kao neka od fobija (npr. strah od otvorenog prostora, od drugih ljudi, od zatvorenog prostora, od visine…);

c) u formi opsesivnih misli i prisilnih radnji (opsesivno-kompulzivni poremećaj spada u anksiozne poremećaje);

d) kao posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), nakon nekog izrazito traumatskog doživljaja i događaja, kao što je rat, zlostavljanje i slično;

e) kao prošireni strah i strepnja usljed velikog broja stvari, ljudi i situacija (poznato i kao generalizirani anksiozni poremećaj);

f) kao ”strah od straha” (tj. uplašenost da će se doživjeti ili svjedočiti nečemu strašnom i nepodnošljivom.

Kako pomoći sebi? 

Prvo, potrebno je da se edukujemo o tome šta je anksioznost, tj. koji su njeni simptomi.

Drugo, primjenjivati vježbe disanja i opuštanja (npr. disanje u unaprijed određenom ritmu – tipa tri sekunde udah, tri sekunde zadržavanje daha i tri sekunde izdah; mogu se primjenjivati i druge tehnike relaksacije, kao što je meditacija, progresivno opuštanje: polako opuštate svaki dio tijela, uz ravnomjerno disanje).

Treće, napraviti listu stvari i situacija koje vam izazivaju anksioznost. Potom, rangirati ove stvari (prvi rang dobiva najstresnija i najneprijatnija situacija, posljednji ona situacija koja izaziva najniži stupanj anksioznosti). Nakon toga, zamišljati situacije sa niskim nivoom anksioznosti i u isto vrijeme se pokušati opustiti (uz tehnike disanja i ostale metode relaksacije). Kada steknemo osjećaj da smo se opustili u ovim situacijama, preći na više anksiozne situacije i ponoviti tehnike relaksacije (opuštanja). Raditi ovu vježbu sve dok se ne stigne do najanksioznijih situacija i dok ovdje ne postignete za vas prihvatljiv nivo opuštenosti.

Naravno, nemojte zaboraviti nagraditi sebe (npr. omiljenim jelom, izletom, aktivnošću…) svaki put kada postignete prihvatljiv stepen smirenosti. Tako ćete dodatno ubrzati svoj napredak.

Radujem se vašim pozitivnim promjenama, nadajući se da vam je članak bio od koristi.

 

Srdačno,

Selman Repišti,

magistar psihologije

PRIKAZ KNJIGE ”TOTALNI PROMAŠAJ LINGVISTIKE NA ZAPADNOM BALKANU”, AUTORA PROF. MIDHATA RIĐANOVIĆA

Profesor Midhat Riđanović, internacionalno poznati i priznati lingvista, još jednom je izvršio sebi svojstvenu autopsiju jezika na našim prostorima. Ključne ideje u njegovoj najnovijoj knjizi su: lingvistika nije dogma, fond riječi i sličnosti među jezicima ne mogu se definitivno i egzaktno izmjeriti, neutemeljeno je izricati vrednosne sudove o jezicima, te se ne smije slijepo vjerovati onim ”stručnjacima” koji sebe zovu autoritetima u (našoj) lingvistici. Može se primijetiti da autor posjeduje zavidan nivo profesionalne principijelnosti, imajući u vidu njegove prethodne knjige, naučne radove, novinske tekstove i TV-nastupe. Ovakva dosljednost nije kruto pristajanje uz određeni stav ili uporno nametanje jednog (jedino prihvatljivog) gledišta, već je riječ o decenijama brušenoj percepciji, krunisanoj upravo ovom knjigom.

Profesor Riđanović je na strani svega što je ljudsko (”Moj jedini identitet je pripadnost ljudskom rodu…”, str. 202), prirodno, spontano, kosmopolitsko, autentično i istinito. On argumentovano protestuje protiv kvazinaučnih, izvještačenih, šovinističkih i politiziranih nastojanja jedne grupe ljudi da nam (nažalost) kreiraju i uzurpiraju inače nepodnošljivu svakodnevicu.

Premda je profesorova knjiga velikim dijelom nastala kao kritika sve prisutnijeg ”lingvističkog” bulažnjenja na našim prostorima, ona je i vrijedan prilog sociolingvistici, te karakterologiji, odnosno etnopsihologiji žitelja Zapadnog Balkana. Ono što prijatno iznenađuje je Riđanovićeva sposobnost da, bez obzira što djeluje na našem podneblju, uspijeva zadržati zavidan kritički odmak, objektivno se osvrćući na prilike u kojima živimo. Još je fascinantnije da ovakva opažanja, zahvaljujući, između ostalog, izvjesnoj dozi intelektualnog humora, bivaju izražena tako da prosječni čitalac na njih može odmah reagovati, razumjeti ih, te kasnije prepričati svima koji imaju volje, želje i srca da ih čuju. A o Riđanoviću i jeziku? Mogu samo reći da između njih treba staviti znak jednakosti ili ekvivalencije, jer je autor izgleda prirodno obdaren refleksom za opisivanje i sistematizaciju jezičke riznice naše civilizacije. Dopustiću sebi da to nazovem istančanim lingvističkim njuhom.

Po meni, najvažniji doprinosi Totalnog promašaja lingvistike na Zapadnom Balkanu su: kritika deskriptivno-esejističke lingvistike naših nadrinaučnika (pored ostalog, definicijā koje predlažu, a koje se mogu podvesti pod tautologije – niz pleonazama koji ne donose nikakvo novo saznanje); isticanje istraživačke lingvistike i ostalih provjerenih, aktuelnih trendova u ovoj disciplini; dubinska i detaljna analiza fonetike, fonologije, morfologije i sintakse našeg jezika (u skladu sa relevantnim i naučno verifikovanim modelima); kao i sljedeći, ključni uvid: ”… ima više razlika unutar svakog od naša četiri ‘jezika’ nego između njih samih” (str. 202).

Za profesora Riđanovića karakteristično je da poštuje načelo progresivnosti u nauci. Riječ je o principu po kojem nauka, za razliku od kojekakvih alternativnih pravaca i religijskih dogmi, ne stagnira, već se stalno razvija  (starija, opovrgnuta saznanja ustupaju mjesto novim, bolje utemeljenim i empirijski validiranim paradigmama). Nažalost, čini se da ”lingvističari” na našim prostorima nisu ažurni u praćenju napretka svoje oblasti, već da se oslanjaju na, u svijetu davno napuštene, prevaziđene pristupe. Time ovu veoma zanimljivu, ali nadasve ozbiljnu oblast svode na vjerski kanon, u koji ne treba dirati, jer je to ravno nekakvom grijehu.

Neka nam bude na umu da Riđanović piše za nas, otvarajući nam oči i pozivajući nas da zdravorazumski razmotrimo ono što nam se neprestano nudi (lažna učenost, manipulatorska demagogija i konstantno insistiranje na osporavanju našeg jezičkog identiteta). Prethodno implicira autorovu socijalnu osjetljivost (npr. ”… da se izborim za pravo bosanske omladine na obrazovanje zasnovano na istinskoj a ne lažnoj nauci”, str. 17 ili ”Pametnī, poštenī, stručnī, bježite sa ovih prostora!”, str. 307).

Za kraj, želio bih istaći da je prava rijetkost (čak i u svijetu) da postoji tako stručna, a u isto vrijeme osoba koja piše tako jednostavno, elegantno i jasno, držeći pažnju čitalaca od trenutka kada se posvete čitanju ove knjige, pa sve dok je ne ”dočitaju”. Da živimo na prostorima gdje se cijene ovakve vrline pisca (slobodno možemo reći da je profesor Riđanović i određena vrsta pripovjedača, jer to čini tako vješto i harmonično), Totalni promašaj lingvistike na Zapadnom Balkanu bi nesumnjivo bio bestseler koji bi dugo ostao na vrhu liste najčitanijih knjiga.

Ovo izuzetno zabavno, poučno i poticajno štivo dostupno je u elektronskoj formi, na linku  http://midhatridjanovic.ba/totalni-promasaj/ , gdje se može kupiti po simboličnoj cijeni.